Radi se o siru od ovčijeg, kravljeg ili kozijeg mlijeka, ili u kombinaciji, koji sazrijeva u mješinama od ovčije kože: to je genijalan sistem za čuvanje i transport lako kvarljivog prehrambenog proizvoda , a i način da se ne protraći ni jedan dio zaklanih životinja.
I ukoliko nemamo dokumente koji dokazuju hipotezu o Ilirima, svakako se zna da su od 1300. godine, krajem svakog ljeta, stanovnici Dubrovnika nestrpljivo čekali pastire-trgovce iz Hercegovine da bi kupili meso i sir iz mijeha.
Sir iz mijeha, radi svojih karakteristika nije moguće proizvoditi industrijski, a u 2006. je postao prisutan na međunarodnoj Slow Food sceni te nastavlja biti svijetli primjer Hercegovine gdje se proizvodi od strane lokalnih obiteljskih firmi.