Danas je blagdan Sv. Stjepana. Na današnji dan obišli smo i posljednje počivalište našega Stjepana Vojnića, velikog navijača Cibalije.
Naše prijateljstvo s obitelji Vojnić traje godinama, a zbog Stjepana smo zavoljeli Cibaliju. Cibaliji danas ne cvjetaju ruže, ali nadamo se da će se to promijeniti, jer Vinkovci, i vjerni navijači Cibalije to zaslužuju. Dovoljno je prohodati kroz Vinkovce da bi se vidjela ljubav prema Cibaliji. Mnogi ugostiteljski i drugi objekti u najstarijem naselju u Europi nose slavno ime Cibalije, a rijetki su zidovi bez grafita posvećenim nebesko-plavima.
Ulice Vinkovaca su danas punije no obično jer su mnogi Vinkovčani koji su silom prilika otišli trbuhom za kruhom došli za blagdane u svoj rodni kraj. Svi oni čekaju neka bolja vremena. Vremena u kojima će se njihova Cibalia vratiti tamo gdje joj je mjesto. Oni koji su ostali u Vinkovcima čekaju ta vremena već dugo, ali nikada ne odustaju. I kada su svi digli ruke od ponosa Slavonije uz nju su ostali vjerni Ultrasi.
Za njih je Cibalia prva, zadnja i jedina, ali i prva u srcu bez obzira što je zadnja na ljestvici. Kada je naš Stjepan napustio ovaj svijet njegovi Ultrasi su istakli na stadionu kraj Bosuta veliki transparent na kome je stajalo Cibalijo ne boj se Stjepan Vojnić s neba čuva te. Dragi naš Stjepane počivaj u miru i čuvaj nam Cibaliju.
