“Mostar grade podno Veleža
meka srca tvrda kamena
tu je mene majka rodila
tu je moja mladost ostala….” – riječi su prekrasne pjesme Mate Bulića.
Čitajući kako su 784 OBITELJI NAPUSTILE MOSTAR u razdoblju od 2013 god. do 2018.god. nemoguće je ostati ravnodušan.
Statistika je neumoljiva – podatci poražavajući!
Kada pastir ima stado i ostane bez 7 ovaca- – osjeti se gubitak.
Pastir povećava zaštitu kako se to više ne bi dešavalo.
Poljoprivrednik koji se bavi granom voćarstva u slučaju da ostane bez 7 stabala – osjeti gubitak. Poljoprivrednik čini sve da se gubitci ne bi povećavali.
Mostar ostade bez 784 obitelji koje su otišle i to nije konačna brojka.
Nitko “ne mrdnu ni malim prstom”!
Dakako da je to veliki gubitak,a još gore što nije konačna brojka.
Mnogi mladi,a i njihovi roditelji se spremaju “dići sidro” i otići.
Nitko ne ide iz obijesti i dobra.
Svakoga je njegova muka natjerala.
Koliko još treba iseliti obitelji da se “oglasi alarm za uzbunu”!?
Usporedo s tim već početkom svibnja su mnogi iz grada Mostara, i cijele Hercegovina otišli su odraditi ljetnu sezonu u Hrvatskoj, kako bi pokušali zaraditi da prežive ostatak godine u svom gradu.
Među njima su ljudi svih generacija, pa mi tako “zapade za oko” branitelj koji u 58.godini života ide raditi za roštiljom na Korčuli. Njegova kćer koja je od početka školovanja do završenog magisterija imala najbolje ocjene i sve nagrade nije “upala” kao recepcionarka u Hrvatskoj, pa će odraditi sezonu kao spremačica.
Sve su to građani grada Mostara i Hercegovine koji polagano ,ali sigurno napuštaju svoja ognjišta.
To je zatvorena tema koja građane vodi ka otvorenim graničnim prIJelazima koji vode u pokušaj bolje budućnosti.
Tako bi za kraj možda najpriličnije onu fantastičnu Matinu pjesmu mogli otpjevati i na ovaj način :
” Mostar grade podno Veleža
meka srca – tvrda kamena
tu je mene majka rodila
otišli smo zajedno i ćaća s nama
jer tu više nije bilo kruha i napretka…”
Daniela Škegro/HERCEGOVINA.info
