Nekada osvanu dani
nalik dubokoj tami
Tražiš toplinu sunca oko sebe
a od studeni srce zebe
Lica koja srećeš su pogubljena
osmijehom nisu okrunjena
Pogled nije ka gore već ka tlu
osjećaj da živiš u vremenu zlu
Riječi ohrabrenja su nijeme
ljubav nije dio nijedne teme
Sve što je blizu,tako je daleko
zaboravljaš “Ne boj se” da je 365 x rek’o
Stradanja, glad,bolest i rat
sve će to stat, sve će to stat
I dok se zlo ranjenim dušama naslađuje
znam,sigurna sam da ljubav pobjeđuje
Shvaćamo koliko smo mali i tako sitni
ali Njemu svi važni i jednako bitni
I kada trese i kad sivi su dani
Mi nismo sami – mi nismo sami
Podigni glavu i pogledaj gore
sunce sjai u tami kad srca mole
I sve tuge će proći kao ružan san
nek ti nadu daje “Ne boj se” svaki dan.
Daniela Škegro/HERCEGOVINA.in
