Država koju smo stovarili i branili nam je okrenula leđa. Vlasnik sam kafića od koga je živjela moja obitelj, a koji je Stožer zatvorio zbog epidemioloških mjera. Nisam nikakav zagovaratelj teorija zavjera, u mom okruženju bilo je dosta zaraženih i oboljelih i smatram da se treba čuvati. Isto tako studije pokazuju da se virus ne širi u ugostiteljskim objektima pa onda ne vidim zašto naši kafići ne bi mogli raditi uz poštivanje mjera. Jučer gledam pred kioskom koji prodaje kavu za van ogromna gužva. Ljudi čekaju u redu stisnuti jedni uz druge, uzmu kavu i dođu u bašte od kafića popiti tu svoju kavu. Dijete iz osnovne škole zaključi da je veća opasnost od zaraze u tom redu za kavu nego li u bašti kafića gdje su stolovi na propisanim udaljenostima. Svi to vide osim našeg Stožera koji nam je uzeo posao, a bez posla mi gubimo dostojanstvo.
Za slobodu smo se borili u ratu i izborili smo se da budemo slobodni svoji na svome, a danas sam prijete da će nas zatvoriti ako otvorimo svoje kafiće. Što meni sada znači to njihovo novo normalno i ta njihova sloboda gdje ne mogu raditi da preživim. Rat sam proveo u odori Hrvatske vojske, i hvala Bogu iz njega izašao zdrav, Nisam htio tražiti nikakve beneficije, dovoljno mi je bilo da me puste da radim i da živim od svoga rada. Danas je to onemogućeno meni, i tisućama ljudi koji su u istoj situaciji. Mnogi su već propali, većina mojih kolega je na ivici preživljavanja i ne znam čemu ovo vodi? Samo malo zdravog razuma bilo bi dovoljno da nam svima bude bolje i nama koji živimo od svoga rada i državi kojoj smo plaćali poreze i punili proračun.
HERCEGOVINA.in
