Sabiraj, oduzimaj nikako skupiti 18 probosanskih ruku. Ne da se ni do 17 dobaciti. A šta vrijedi i 17, kad je njihov mlađi. Opet njihov gradonačelnik. A onda se Zukan sjeti rotaljke. Što ne bi, veli, ovako: Prvo naš, pa njihov, pa opet naš, ili naša. Je li pošteno? Pošteno, prista Bakir. Može tako, reče Neka. Nek bude tako, složi se i Peđa – Ne može, usprotivi se Dragan i oba Slavena: Nestatutarno, nezakonito, neustavno- ne može.
No, to je bio samo početak. Ideje kako izabrati gradonačelnika Mostara počeše pljuštati sa svih strana.
Tek što su se mostarski vijećnici razišli prijatelj Ivek zove na kavu. – Dolazi, kaže, odmah, hitno je.
– Slušaj, veli, koji su to domuzini. Oni bi da njihov bude dva puta po šesnaest mjeseci, a naš jednom. Dobro je ovaj Zukan Bakiru pomogao ujediniti “probosanske snage”. Ne bi se Bakir toga nikad sjetio. Treba mu spomenik dignuti. Sad je sve do Boške, ako ona digne ruku za Zlatka, Zukan je z….o i svoju Patriju i Njihovu stranku i nas. Kad dr. Guzin zasjedne u gradonačelničku fotelju neće ga Bog dragi smjeniti. Mogu poslije ono što su potpisivali mačku o rep okačiti.
Pronicljiv je moj prijatelj, ali, veli imam ti ja bar tri-četiri bolja prijedloga. Da, čujem, rekoh.
-Čuj tri gradonačelnika, što ne bi 33, ovaj 35. Pa da svaki vijećnik bude po mjesec i pol gradonačelnik. Bi li to bilo poštenije? Bi, složih se. Samo, puno je 35 gradonačelnika. To niđe nema, prigovorih. – Pa ni ovakvog cirkusa kao u Mostaru, niđe nema, spremno mi uzvrati Ivek.
-A, da, ipak, to svedeno na dva. Bošnjaci i Hrvati najbrojniji su u Mostaru. Pa nek se smjenjuju, parnim danima neka gradonačelnikuje Hrvat Kordić, a neparnim Bošnjak Guzin?, sinu Iveku novi prijedlog. A, Srbin Velibor vikendom?, dodah, što ono kažu, amandmanski. Nije uredu Srbe zanemariti.
-Pa nije, složi se Ivek.
Ali dva su vikend dana. Da se čovjek ne premori. Nije zgodno dva dana zaredom biti gradonačelnik.
Vidiš dobro ti je to na um palo, pohvali me Ivek. A šta ćemo s Ostalima, oni će se buniti. A tko su ti Ostali, upita. Pa Arman. Oni ti nije ni Hrvat ni Bošnjak, a i Bošnjak je. Reći će momak; Irma može, a ja ne mogu. Morao bi i on koji put u fotelju gradonačelničku sjesti, jer će inače, sve razvaliti, predložih, a Ivek dosjetljiv, kakav je uvijek bio, ko iz rukava izbaci novi amandman. Neka Velibor bude gradonačelnik subotom, a Arman nedjeljom. Pa tako naizmjenice.
E dobro smo ovo do sada usuglasili, zadovoljno odahnusmo. A i sutra je dan. Ima vremena do ponedjeljka, ako nam još što padne na um.
Platit ću ja sad, ti ćeš sutra, a neka konobar plati piće na trećim konsultacijama, i njemu je ovo u intersu, pa ćemo tako ukrug, jer tko zna koliko će ovo potrajati, predložih, a Ivek bez razmišljanja prihvati. Dogovorismo se, nakon sati i pol vrmena, da konsultacije prekinemo i nastavimo sutra navečer.
Uh, dobro smo ovo./M.Š./HMS/
