I tako, u tuđoj zemlji, pod tuđim krovom, radiš i spavaš. Učiš pričati. Kao da si tek rođen. Sve ispočetka…
A tamo gdje si rođen, gdje si prohodao, progovorio, osta sve ono čega ti je srce puno..
Ostadosmo željni roditelja
Oni nas još vise…
Sva ljubav, milina, toplina, postade elektronska žica…
Ostadošmo željni braće i sestara.
Bakinih toplih očiju.
Dedinih istrošenih, krednih ruku.
Svog dvorišta. Svog malog neba…
I tako, punijih novčanika, praznijih duša, živiš iz dana u dan, nadajući se da ce vrijeme učiniti svoje…
Preuzeto sa Facebooka
