2005. godine HŠK Zrinjski je slavio 100. godina od osnivanja. Upravo ta ljubilarna godina bila je povod da se počinje razmišljati o naslovu prvaka. Do tada Plemići nisu imali nekih velikih uspjeha, a mi navijači smo sanjali velike utakmice i tutule.
HŠK Zrinjski je u tu sezonu ušao strašno pojačanjan, i iz kluba je najavljena borba za titulu. Korak po korak ambicije su se počele ostvarivati i Zrinjski je u zadnjem kolu u domaćoj utakmici protiv FK Slavije slavio naslov, prvi povijeni koji je osvojio neki klub iz Mostara.
Uoči te utakmice navijači su se danima spremali da proslave titulu. Čitav grad, onaj dio koji navija za Zrinjski danima je čekao utakmicu, a po kvartovima su se pravile zastave i transparenti. Ludnica je započela noć uoči utakmice na ulicama grada navijačkim karuselom automobilima.
Kolona automobila okićena rekvizitima Zrinjskog kružila je gradom. Sve je bilo na nogama tu noć, pa naravno i policija koja je u središtu grada napravila tampon zonu da ne bi došlo do neželjenih događaja. Centralni dio te noći bila je blokada na Rondu, kad su Ultrasi napustili automobile i zapalili baklje pjevajući Zrinjskom.
Na dan same utakmice od jutarnjih sati navijači su na ulicama. Teško je sada toliko godina poslije riječima opisati tu atmosferu. Iz svaog kvarta, iz svakog kafića čula se pjesma posvećena prvom mostarskom prvaku.
Par sati prije utakmice oko stadiona bila je prava ludnica. Navijači su pristizali sa svih strana. Kafići oko stadiona okićeni su navijačkim rekvizita i puni navijača koji su oko cijelog stadiona napravili jednu veliku fan zonu.
Na stadionu se okupilo oko 10 000 navijača. Okićeni su i stajanje i zapad. Sve je obučeno u dresove Zrinjskog, čekao se samo kraj utakmice. Na stadionu ludnica. Ultarsi su postavili transparent PRVI MOSTRASKI PRVAK, a priredili su i sjajnu koreografiju.
Upaljeno jei 100 baklji za 100 godina Zrinjskog i prizor je bio veličanstven. U jednom momentu nije se od dima ništa vidjelo na stadionu. Rijetko viđeni prizori do tada na našim stadionima. Zrinjski je utakmicu dobio rezuultatom 3:0, a još veća ludnica se napravila kada je sudac odsvirao kraj.
U tren su razdragani navijači ispunili travnjak. Ludilo koje je neopisivo. U tom metežu nekako se uspjelo organizirati dodjela medalja i pokala za prvaka, a sa stadiona niko nije išao.
Za to vrijeme u gradu je bilo napeto, i ulice su bile pune policije. Izgledalo je da se sprema rat, a ne slavlje povodom osvajanja titule.
Slavlje sa stadiona se preselilo na plato ispred. Naprvaljena je bina, a na njoj su se pojavili igrači Zrinjskog burno pozdravljeni od nekoliko tisuća navijača. Slavlje je trajalo do dugo u noć i taj dan će se dugo, dugo pamtiti. Prva titula prvaka došla je u grad na Neretvi, a Ultrasi su to znali proslaviti.
