DRAGE USPOMENE
U kuću ulazim rodnu
dok lomi me tuga neka
u njoj je sada pusto
tamo me nitko ne čeka.
Gledam te sobe puste
gdje pauci mreže pletu
dušu mi lomi sjeta
a srce traži utjehu neku.
Sinija na sred tavana
a čanjak uspomene krije
odavno u njemu pure
nit mlijeka bilo nije.
Tronožac u kutu sobe
obavija ga tuga neka
već dugi niz godina
ukućane svoje čeka.
Bakina kudilja još je na zidu
vreteno joj priču piše
i ono je već dugo usamljeno
jer bake nema više.
Na kredencu fenjer stari
još u njemu petrulja ima
na starom kauču vuneni gunj
što grijao me kad došla bi zima.
Burilo uvjek je čekalo
dok zadnji gosti odu
da majka na leđa ga stavi
s bunara da nosi vodu.
U izbi bačve stare
u njima nema vina
iznad ognjišta,komaštre vise
u pušnici nema vatre nit dima.
Na gredi o čiviji stoji brus
s njim otac je kosu oštrio
taj istrošeni kameni brus
u džepu kaputa često je nosio.
Bukara na bačvi stoji
iz koje smo svi pili
uz molitvu,pjesmu i veselje
najsretniji tada smo bili.
Sve su to uspomene drage
što sjećanja najljepša bude
na neka vremena prošla
na meni najdraže ljude…
Ljiljana Tolj
