Vratit ću se jednog dana: Recite mi raseljeni puče, da li i vas ista želja vuče?

KONJIČKO – KLIŠANSKA
Daleko sam al´ me vuče, to ognjište, rodne kuće,
vežu niti, stežu konci, tamo su mi svi potomci.
Vratit ću se jednog dana, poletjet ću kao ptica,
idem tamo gdje moj Konjic, gdje je moja Neretvica.
Svaka ptica leti ptiću, zato svome domu i´ću,
obnoviti gnijezdo svoje, jedina mi želja to je,
ovdje nemam nikog svoga, mnogo patim ja zbog toga,
želim Konjic i Klis cijeli, jedino me to veseli.
Uz Nertvu prošetati, u jezeru zaplivati,
livadama gazit travu, ne dam ništa zaboravu,
želim svoju Konjičku kotlinu i prelijepu Klišansku dolinu.
Recite mi raseljeni puče, da li i vas ista želja vuče?
Jeste li se poželjeli svoji rodni skuta,
dal´ vam pogled izgubljeno, u daljinu luta,
vratimo se svi na stare staze,
gdje smo stali, nek´ unuci gaze.
KATARINA ZOVKO – IŠTUK
08. 05. 2015.