Trebalo je 28 godina da se djeca Viteza otrgnu od zaborava. Dan 10.6.1993 godine će ostati upisan u povijest. To je bio dan kad je u Vitezu ubijeno osmero Hrvatske djece na dječjem igralištu. Ubijeni su navodećom granatom s obližnjeg položaja tzv ARBiH.
Zapovjednik Teritorijalne Obrane Vitez tzv ARBiH bio je Hakija Čengić koji je u vrijeme pada granate bio u neposrednoj blizini dječjeg igrališta, te je nakon pada granate napustio mjesto događaja kao i sam grad Vitez. Ispratili su ga povici njegovih “vojnika” upućeni roditeljima ubijene djece koji su u nevjerici i stanju potpunog šoka skupljali djeliće tijela svoje djece. Uzvici su bili “evo vam Herceg Bosne”.
I sve to se dogodilo u vrijeme potpisanog primirja, u sumrak tople lipanjske noći, na dječjem igralištu između domova ubijene dječice. Pred očima roditelja u Vitezu. (činjenice uzete Iz knjige svjedoka Ivice Mlivončića ZLOČIN S PEČATOM str 166.)
Djeca su bile mete!
Desetljećima se ovaj zvjerski ratni zločin krio od očiju javnosti, ignorirale godišnjice, skrivala imena, zaključana u škrinji zaborava.
Ivan Šušnjar, vlasnik portala Poskok prije nekoliko godina je počeo iznositi priču o djeci Viteza. Do tada šture i suhoparne informacije dobivaju svoj epilog. Saznajemo kako su djeca izgledala, njihove se fotografije šire društvenim mrežama. Saznajemo i tešku pozadinu cijele priče koja je napisana u samom početku teksta.
Većina stanovnika BiH saznaje za djecu Viteza, za spomenik “Osmica”. Budi se suosjećanje kod stanovništva i težnja za istinom. Traži se procesuiranje izvršilaca kao i zapovjedna odgovornost za naređenje ispaljivanja te granate koja je taj dan, u vrijeme primirja ispaljena među djecu za koju stručnjaci kažu da je bila NAVODEĆA !
Točnije, ta je granata ispaljena ciljana na dječje igralište.
Polako se podiže svijest o masakru djece koji se po svojoj brutalnosti može poistovjetiti s masakrom na Kapiji u Tuzli!
Ljudi znaju tko su bili:
- Sanja Garić,
- Milan Garić,
- Dragan Ramljak,
- Dražen Čečura,
- Boris Antičević,
- Sanja Križanović,
- Augustina Grebenar,
- Velimir Grebenar
Danas, nakon 28 godina cijeli svijet zna za ubojstva djece Viteza. Godišnjicu njihove smrti obilježavaju predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, predsjednik HDZ BiH i HNS-a Dragan Čović, Gordan Grlić Radman, Josip Brkić, Nikola Grmoja, Ilija Cvitanović, Slaven Raguž, Željana Zovko kao i svi ostali hrvatski političari u BiH.
Po prvi put u 28 godina Nino Raspudić izgovara imena djece Viteza u Hr Saboru i objašnjava što se egzaktno dogodilo tog desetog lipnja 1993. godine.
Djeca Viteza su otrgnuta zaboravu!
Njihova ubojstva su tema portala i društvenih mreža.
Pritisak javnosti tjera da se oglase i oni čije nas objave ne zanimaju i koje nam ništa ne znače, kao što je objava Željka Komšića pripadnika i zlatnog ljiljana tzv ARBiH te drugog bošnjačkog člana predsjedništva.
Sunce više nije zaklonjeno dlanom!
Imena djece Viteza su svima dostupna, bol njihovih obitelji su pretočene i u stihove pjesme koju izvodi Darija Ramljak, vrhunski vokal i koja pjesmu pod nazivom “Trebam te moj dobri anđele” posvećuje svoj djeci ubijenoj u ratu, a posebno djeci Viteza!
Na desetine fotografija pristižu sa svih strana svijeta na kojima je osam bijelih ruža i osam bijelih svijeća koje prkose zaboravu i zahtijevaju istinu i pravdu!.
Djeca Viteza su otrgnuta zaboravu zahvaljujući Ivanu Šušnjaru i velikoj skupini hrvatskih aktivista koji se nalaze po cijelom svijetu, a koji su pomogli Hrvatima Viteza i Središnje Bosne da se njihov vapaj za pravdom čuje.
Zahvaljujemo se i Mladeži HDZ-a koji su se odazvali u velikom broju na obilježavanju obljetnice smrti ubijene djece.
Naš posao se nastavlja, a ovim putem pozivamo institucije da rade svoj posao!
Postoje topnički dnevnici, postoje imena, postoje svjedoci, postoje sudovi.
Privedite odgovorne pred lice pravde i uklonite sliku Augustine Grebenar iz dokaznog materijala u Haagu koja je predstavljena kao žrtva HVO-a, a ubijena je od strane tzv ARBiH!
Želimo istinu i pravdu, tražimo suđenje po zapovjednoj odgovornosti i tražimo krivce!
