Zašto se čudiš strahovitim katastrofama čovječe?
Koliko li si samo puta čovječe ucvilio nedužnog, ražalostio pravednog, pravio se gluh i slijep za vapaj bolesnog, odbačenog i gladnog.
Koliko li si puta čovječe osjetio nemir ,ljubomoru, zavist spram onim koji je u bilo čemu bolji od tebe.
Koliko li si puta čovječe ismijao,povrijedio i ponizio nemoćnog.
Koliko li si puta čovječe izdao onog koji ti je bezuvjetno vjerovao.
Koliko li si puta čovječe “jetima i maksuma” ražalostio.
Koliko li si puta čovječe mržnjom ubijao ljubav.
Koliko li si puta čovječe sudio i osudio na osnovu pretpostavki i trača bez ijednog dokaza.
Koliko li si puta čovječe “prosip’o silu” nad slabijim.
Koliko li si puta čovječe prolio čašu ispred žednog, prejedao se u društvu gladnog,”cerekao” se u prisustvu tegobnog.
Koliko li si puta čovječe gazio pohlepno preko svih pa i preko onih najbližih do svog cilja.
Koliko li si puta čovječe prošao pokraj uplakanog, a nisi mu suze obrisao.
Koliko li si puta čovječe odbačenom i osamljenom okrenuo leđa i izrugivao ga.
Koliko li si puta čovječe propustio priliku za obraćenje i kretanjem putem dobra i ljubavi.
Koliko li si puta čovječe “s visine” i pogleda punog prezira gledao na onog “nižeg”.
Koliko li si puta čovječe pomislio da gospodariš svime i svačim.
Koliko li si puta čovječe “u onim najmanjima i najpotrebitijima”,izbjegavajući njih-izbjegao susret s Bogom.
Koliko li si puta čovječe bio nečovjek?
I onda se pitaš “Gdje je Bog kad se sve oko nas urušava”?
A,kazao ti je : “Ono što učiniste jednom od moje najmanje braće – Meni učiniste”
Čovječe, budi čovjek – Bog nas iz dana u dan, iznova sve zajedno opominje!
Daniela Škegro
