Mila Gojsalić – Poljička heroina
Na vidikovcu iznad kanjona Cetine, kod Gata, brončani lik Mile Gojsalić gleda na ušće rijeke Cetine i grad Omiš.
Omiš i Cetina. Dvije stvari koje su povezane stotinama godina poput bure i pršuta ili finog šljunka i mora na Zlatnom ratu. Već na izvoru u podnožju Dinare ova rijeka zna svoj krajnji cilj – Jadransko more.
Probija škrti dalmatinski krš, s puta joj se maknula i planina Mosor, a potom je poput vještog klesara strpljivo rezbarila kamen kako bi stvorila jedan od najljepših kanjona na svijetu i u Omišu se bezbrižno prepustila valovima Jadranskog mora.
Upravo u tim sivim goletima, desetak kilometara od Omiša, u blizini mjesta Gata nalazi se spektakularan vidikovac na kojem možete provjeriti kako grad gusara izgleda iz perspektive surog orla – veličanstvene ptice grabljivice koja obitava na Dinari.
Osim predivnog pogleda, ovdje se nalazi i kip Mile Gojsalić – rad velikoga hrvatskog umjetnika Ivana Meštrovića. O njoj je pisao i književnik August Šenoa, a njezin je život kao inspiraciju za operu iskoristio i skladatelj Jakov Gotovac.
Sve Turke ponor proguta Iljinac.
Zborište pusto, nema više vijeća,
Po kneževu se stolu vije mah,
Izmijenila se zla i dobra sreća,
A slavni barjak sad je pepo, prah:
Nu vazda rodu sveta su Poljica
I vazda slavna Mile Gojslavica.
Povjestice – Mile Gojslavica
August Šenoa
Legenda o Mili Gojsalić stoljećima je prisutna u omiškom kraju, a temelji se na događajima iz 1530. godine kada je turska vojska krenula u osvajanje Poljičke republike. Ahmed-paša se s više od deset tisuća ljudi spremao zadati završni udarac Poljičanima kada se u logoru osmanlijskih trupa pojavila mlada djevojka.
Heroina koja je zaustavila moćnu pašinu vojsku
Glumeći zaljubljenost, Mila Gojsalić ušla je u šator Ahmed-paše, a narodna predaja kaže da je bila toliko lijepa da je turski vojskovođa uz njezine čari momentalno zaboravio na ratovanje. Te je noći Mila izgubila nevinost i čast, ali je za svoj narod odlučila žrtvovati i ono najvrjednije što je imala – život.
Kada je paša zaspao, uzela je baklju i u logoru u zrak digla spremište baruta. U silnoj eksploziji junakinja je poginula zajedno s pašom i mnogim turskim vojnicima.
(Osim predivnog pogleda, ovdje se nalazi i kip Mile Gojsalić – rad velikoga hrvatskog umjetnika Ivana Meštrovića. O njoj je pisao i književnik August Šenoa, a njezin je život kao inspiraciju za operu iskoristio i skladatelj Jakov Gotovac.
Tako spomen na junačko djelo i ime poljičke heroine i dalje živi, nastavlja inspirirati i poticati.
Oda zemlji
O, zemljo naša, ljubljena i draga, u teškoj borbi zavoljena žarko,
ti do slobode nemaš drugog blaga, a tvoj je ponos naše sunce jarko.
Pod svakim kamom ljuti zmajić sniva, u svakoj brazdi krvav mač se trza,
u svakom vrelu vrije voda živa, pod svakim pragom krilat konjić hrza.
Vjerujem u te, sveta zemljo moja, dubokom vjerom bregove što mrvi,
branjena ti si poplavama znoja, gol kamen čuvan bujicama krvi.
Kad tebe dušman spali, zgazi, smrvi, ti tad se vineš ispod grobnog kama,
i opet, jača snagom svoje krvi, ti ljepša sineš žarom žića tvog.
O, zemljo naša, mučenice sveta! O, tvrda hridi, raskrsnice svijeta!
O, rodna grudo, majko puka svog! Avaj, avaj!
O, zemljo moja, nek te čuva Bog!
Arija Mile iz opere Jakova Gotovca Mila Gojsalića
Prema drugoj verziji, Mila je pobjegla iz logora i u smrt skočila s litica iznad Cetine.
