Ključno pitanje je kako doći do cijene koja omogućava normalan rad Aluminija? Od toga ovisi i dogovor s Glencoreom.
Premda je na sastanku između predstavnika Aluminija, Vlade FBiH i švicarskog Glencorea potvrđena dobra volja za rješenjem teške situacije u kojoj se nalazi mostarska kompanija, situacija je i dalje vrlo teška, može se slobodno reći gotovo bezizlazna.
Naime, dan nakon što je Glencore službeno na sastanku u Sarajevu potvrdio da želi preuzeti Aluminij i uložiti u njega ogromna sredstva te ga ponovno podići s koljena na noge, uslijedio je novi udarac realnosti.
Na sastanku s predstavnicima elektroprivreda HZ HB i BiH nije postignut dogovor o cijeni električne energije. To je u biti jedini pravi uvjet uz čije ispunjenje je Glencore spreman ući u igru. Sve ostalo je lako rješivo.
Pitanje je slijedeće – kako doći do cijene koja omogućava normalan rad Aluminija? Jer, cijena koje se trenutačno definira na burzi ne omogućava daljnji rad i, najkraće rečeno, nema smisla poslovati s tako visokim cijenama struje. Mostarska kompanija trenutačno plaća oko 65 eura bruto po megavatu, piše dnevni-list.ba
Aluminij ima ‘riješenu’ struju do srijede. Do tada ima vremena pokušati isposlovati novu hitnu ‘premosnicu’ i uz pomoć investitora kupiti negdje na tržištu struju koja će mu produžiti preživljavanje na kraće vremensko razdoblje. Treba razumjeti i vodstvo EP HZHB koja od Aluminija potražuje oko 280 milijuna maraka. Tko će i kako riješiti začarani ‘strujni’ krug?
