Nadvila se oštra zima, iznad moga dragog sela,
u bijelom je ruhu sada, Kostajnica cijela,
Bokševica čuva stražu i brižno je gleda,
ovo selo, tu ljepotu, ona nikom ne da.
Vidim pejzaž mog djetinjstva, k´o da je iz bajke,
na obali stoji gordo, kuća moje majke.
Gradile je snažne ruke, mojih pradjedova,
za mene će uvijek biti kuća k´o iz snova.
Jezero je čini ljepšom i daje joj snagu,
nizašta na svijetu neću mijenjat, ovu kuću dragu,
neće tama u oazi, još zadugo biti,
tmurni oblak iznad sela, mora odseliti.
U proljeće ponovo će sunce da nam sija
i slika od ovog raja, bit će veselija,
cvrkut ptica, miris cvijeća, sve će da nas mami
i bit ćemo svi na plaži, isto kao lani.
KATARINA ZOVKO – IŠTUK
28. 01. 2015.
- Oglas -
