Na današnji dan rođen je Hajduk. Vjerojatno ni oni studenti koji su upali u profesorov ured radi imena kluba ni u snu nisu sanjali kako su veliki klub osnovali. Smjenjivale su se države i vladari, vodili su se i završavali ratovi, a Hajduk je ostajao i opstajao u svojoj punoj veličini. Teško je procijeniti u kojoj je državi bilo teže biti Hajduk, ali zahvaljujući puku Splita i Dalmacije Majstor s mora je nadživio sve te režime. Od svoga nastanka Hajduk je igrao u cijelom svijetu, bili su rado viđeni gosti na svim kontinentima, i time se niti jedan klub s ovih prostora ne može pohvaliti. Stari plac i legendarna murva u svijet su lansirali jednu od najljepših i najvećih nogometnih priča.
Da mogu zidine tog Starog placa pričati ispričale bi današnjim generacijama priče o Frani Matošiću, Bajdi Vukasu, Vladimiru Beari ili Peri Nadovezi. Šapnule bi te zidine i koju rič koje su zapamtile od Luke Kaliterne ili Tomislava Ivića. Kakva li bi tek bila štorija o zlatnoj generaciji Hajduka iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća. U podne i u ponoć sam još kao školarac znao izdiktirati onaj legendarni sastav : Mešković, Džoni, Rožić, Peruzović, Holcer, Buljan, Žungul, Mužinić, Oblak, Jerković i Šurjak koji je žario i palio po terenima bivše države. Od te mega momčadi tresla se i Europa, a Stari plac bio je neosvojiva tvrđava u kojoj su padali svi koji bi došli na megdan Hajduku. Nisam baš toliko star pa sam na tom legendarnom i kultnom stadionu bio samo nekoliko puta, ali tko je samo jednom u životu bio na Starom placu sretan je čovjek.
Neki kažu da je prelazak na Poljud donio prokletstvo Hajduku, ali to je sada tema za neku drugu priču nikako za ovu današnju. Na Poljudu sam bio na stotine pute, broja ne znam. Pamtim velikane koji su dolazili u grotlo Poljuda. Pred očima mi se redaju slike s utakmice protiv HSV-a i nesretnog ispadanja iz lige prvaka. I danas se tresem kada se sjetim utakmica protiv Torina i Sparte, te pogodaka velikog Blaža Sliškovića. I danas suzu pustim kada se sjetim ispadanja od Tottenhama. Teško je te emocije opisati. Teško je opisati riječima atmosferu na Poljudu, to je jednostavno neopisivo. U to vrijeme su mi kao dječaku oduzeli zastavu Hajduka sa šahovnicom na samom ulazu u Poljud, pa sam zaplakao zbog toga, kao što sam zaplakao kada je mesar Serpak iskasapio Sliškovića na Karaburmi. Tada sam napisao pjesmu koja je izašla u Hajdukovoj reviji koju sam svima pokazivao.
U ovoj priči ne mogu da ne spomenem onu legendarnu sezonu iz Lige prvaka. Vratili su se tada u Hajduk igrači koji su ponikli u bilom dresu. Poljud je tada bio visoko na nogometnoj karti Europe. Gostovali su u grotlu Poljuda Legia, Benfica, Anderlecht, Steaua i na koncu Ajax koji je te godine bio prvak Europe, Bogat sam jer sam bio nazočan na svim tim utakmicama. Ne mogu a da se ne sjetim dva legendarna gostovanja prvo ono u Metkoviću protiv Neretve kada nas je na utakmicu išlo devetero u fići, te ono s Varteksom u Varaždinu kada sam ilegalno prešao preko granice. Te dvije utakmice su značile i dva naslova prvaka. Neopisivo.
Svaka utakmica ima svoju priču, koliko samo bježanja iz škole i s posla da bi bio na Poljudu. Spašavanje žive glave u Rijeci i Zagrebu su opet priče za sebe, nakon kojih se zaklinješ da nećeš više na utakmice, a tu zakletvu prekršiš odmah nadolazećeg vikenda. Scenario je to za filma, ali ne sumnjam da svaki navijač ima svoj scenario i to je na tisuće filmova o Hajduku. I na koncu na današnji rođendan moram reći da danas sve miriše na sezonu iz snova kada je Hajduk igrao Ligu prvaka. Marko Livaja, Nikola Kalinić i Lovre Kalinić danas će skupa u bilom istrčati na Poljud. Iskreno sam tužan jer danas nisam u Splitu i na Poljudu zbog mjera koje pogađaju samo Hajduk, ali sam srcem i dušom uz Bile. Velik si Hajduče i vrime je za titulu prvaka, a ušima sada više nego ikada zvone riči pokojnog barbe Ivića “Hajduk će biti prvak ako mu to dopuste”! Pametnom dosta i sretan ti rođendan Hajduče.
HERCEGOVINA.in
