Kroz glavu mi lete slike sa stadiona zaraslog travom, te utakmica po brdima i dolinama Herceg Bosne. Sjećam se i prepune košarkaške dvorane na Bijelom Brijegu kojom su odzvanjale pjesme Zrinjskog i Ultrasa. Vidim i našeg Pipu na ogradi sa šalom u rukama kako bodri svoj klub. Mali čovjek velikog srca koji je itekako zaslužan za nastanak Ultrasa. Onda misli lete prema svim onim ostalim Ultrasa koji nisu s nama, ali sigurno znam da se sada negdje gore vesele titulama svoga Zrinjskog.
Dobro se sjećam i proslave 10. rođendana Ultrasa. Tada nas je bilo puno manje nego danas, ali smo se znali organizirati. Danima smo spremali tu obljetnicu, i sve je ispalo veličanstveno. Obljetnicu su nam pokušali pokvariti rušilački nastrojeni navijači Sarajeva koji zahvaljujući nekim ljudima nisu ni došli do stadiona, a policija je nakon toga privela i maltretirala naše navijače koji su samo stali na branik obrane časti Zrinjskog i grada Mostara.
Nakon te utakmice više nisam otišao Stajanje. Odlučio sam se objektivom i tipkovnicom boriti za istinu o Zrinjskom i Ultrasima. Ušao sam u neravnopravnu utakmicu sa svima onima kojima sam pomen Zrinjskog u Ultrasa diže kosu na glavi. Od tog dana, pa do danas nastalo je na tisuće tekstova, još više fotografija i nekoliko stotina video priloga o Zrinjskom i Ultrasima. I ta videa su nekome zasmetala, pa je demokratski you tube ugasio kanal koji je zabilježio na milijune posjeta. Ista stvar je sa razno raznim faktografima koji bez ikakvog valjanog razloga uklanjaju videa i objave s društvenih mreža. Mogu što hoće, ali ono što ih najviše boli, a to su titule Zrinjskog ne mogu ukloniti ni pobrisati.
Iako sam otišao sa stajanja nikada nisam prestao biti navijač Zrinjskog i Ultras. Zrinjski i Ultrasi su baš kao što i kaže njihova pjesma životni smisao i moto sada već generacija i generacija mladića iz Mostara, Hercegovine, ali i puno šire.
Zahvaljujući Ultrasima danas su naši sveti grb i bijeli dres s lentom crvenom prepoznatljivi svuda po nogometnom svijetu. Ultrasi su bili i ostali prva crta obrane Zrinjskog i grada Mostara. Zbog toga su često bili meta napada neprijateljski raspoloženih medija, izloženi nepotrebnoj brutalnosti policije, ali nikada nisu posustali ni odustali.
Ultrasi su na svom putu sve prepreke preskočili i uvijek bili uz svoj Zrinjski ponosni na svoj klub i stijeg bez kojega nigdje ne idu. Tako je bilo onih dana s početka priče, a tako je i danas kada su Ultrasi jedna od najmoćnijih i najorganiziranijih navijačkih skupina na ovim prostorima. Ja danas mogu biti sretan i ponosan jer su moji Ultrasi danas snaga bez koje se više ništa ne može dogoditi u našem gradu. Danas je biti Ultras jednostavno neprocjenjivo.
HŠK Zrinjski je voljen i stvoren da živi vječno, a Ultrasi su ti koji ga najviše vole i koji su zalog da će njihova svetinja živjeti vječno. Prošli vikend bili su u snijegom okovanoj Bosni, danas su tu u sunčanom Mostaru i Hercegovoni, a sutra će ići bilo kamo gdje igraju njihovi Plemići.
