Kraljica Mira nas poziva da molimo, postimo, slavimo svetu misu, da se ispovijedamo, da se klanjamo Isusu… Koji je cilj kršćanskog života? Moliti, postiti, bdjeti, činiti dobra djela? Je li smisao molitve, posta, bdijenja i činjenja dobrih djela u njima samima ili oni upućuju na nešto drugo?
Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: „Tada će kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja. Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ’Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ’Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ’Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’ Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ’Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ’Zaista kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!“ (Mt 25,1-13)
Kad Isus svojim slušateljima govori o kraljevstvu Božjem, onda se služi slikama iz života. Jedna od tih slika je o deset djevica koje čekaju zaručnika. Kraljevstvo Božje je kao iščekivanje zaručnika. Bog je kao zaručnik, a mi smo kao djevice koje ga čekaju.
U čemu se razlikuju mudre i lude djevice? I jedne i druge su djevice. Jedne i druge žive krjeposnim životom. Nadalje, i jedne i druge imaju svjetiljke i ulje. Razlika je u ulju. Mudre su uzele dovoljno ulja za svjetiljke, a lude nisu. O ulju sve ovisi. Ulje je presudno. Bez ulja svjetiljke se gase. Kad ima ulja, svjetiljke gore i osvjetljavaju prostor. U slici o ulju možemo shvatiti ono što Isus kaže Marti: Jedno je potrebno.
Što je ulje koje imaju mudre djevice, a koje nedostaje ludima? Serafim Sarovski smatra da je ulje stjecanje milosti Duha Svetoga. Upravo to, milost Duha Svetoga, nedostajalo je ludim djevicama. I lude djevice su bile djevice, što je po sebi velika krjepost. No one su mislile da je smisao djevičanstva u samom vršenju krjeposti. Vršile su krjeposti, ostale su djevice, i mislile da su samim time ostvarile Božje djelo, a ispustile su otvarati se Duhu Svetome.
Ulje u svjetiljkama su darovi Duha Svetoga. A jedan od najvažnijih darova Duha Svetoga je ljubav. Kad nema ljubavi, svjetiljka se gasi. Kad ima ljubavi, u meni gori čežnja za bogom, za božjim kraljevstvom. Kad ima ljubavi, ima mira, imam snage, mogu pozdraviti drugu osobu, pa i onu koja mi nije po volji
Glede molitve, posta, bdijenja i činjenja dobrih djela Serafim Sarovski zaključuje: „Koliko god molitva, post, bdijenje i sva druga kršćanska djela bila sama po sebi dobra i koliko god služila kao nužna sredstava radi ostvarenja toga cilja, svejedno se u njihovu izvršavanju ne nalazi cilj kršćanskoga života. Istinski pak cilj našega kršćanskog života sastoji se u stjecanju Duha Svetoga.“
Za Serafima Sarovskog je važno još nešto: sve što se čini da se čini poradi Krista. „Post, bdijenje, molitva, milostinja i svako dobro djelo učinjeno poradi Krista sredstva su za stjecanje Svetoga Duha Božjega. Obratite pozornost, dragi moj, na to da nam dobra djela učinjena samo poradi Krista donose plodove Svetoga Duha. A sve ono što se ne čini poradi Krista, premda je i dobro, ne predstavlja nam nagradu u životu budućega vijeka, a i u ovozemaljskome životu također nam ne daje Božje milosti.“
Molitvu i post ponekad shvaćamo samo izvanjski pa mislimo: Dovoljno je moliti. Dovoljno je postiti. Dovoljno je činiti dobra djela. Dovoljno je imati samo svjetiljku. Dovoljna je vanjština. No Isus kaže da to nije dovoljno. Lude djevice su vikale: „Gospodine! Gospodine! Otvori nam!“ Sjetimo se Isusovih riječi: „U kraljevstvo Božje ne će ući svaki koji govori: Gospodine, Gospodine!“ I farizej je molio u Hramu i postio dvaput u tjednu, ali Bog nije prihvatio njegovu molitvu i post. Ulje služi svjetiljci, da može svijetliti. Ulje je stjecanje Duha Svetoga. A to je upravo nedostajalo ludim djevicama. Zato su i nazvane ludima jer su zaboravile na nužan plod krjeposti, na milost Duha Svetoga, bez koje nema spasenja.
Sv. Antun Pustinjak govori o trima voljama: Prva je Božja volja. Uči nas činiti dobro jedino radi stjecanja Duha Svetoga. To je ono ulje koje su imale mudre djevice. Druga je ljudska, vlastita volja. Uči nas činiti sve radi udovoljavanja našim požudama i činiti dobro poradi samoga dobra.
Treća je volja demonska. Uči čovjeka ili da ne vrši nikakve kreposti ili da ih vrši iz častohleplja ili poradi nečega drugoga, ali ne radi Krista. Ulje u svjetiljkama su darovi Duha Svetoga. A jedan od najvažnijih darova Duha Svetoga je ljubav. Kad nema ljubavi, svjetiljka se gasi. Kad ima ljubavi, u meni gori čežnja za Bogom, za Božjim kraljevstvom. Kad ima ljubavi, ima mira, imam snage, mogu pozdraviti drugu osobu, pa i onu koja mi nije po volji. Kad ima ljubavi, mogu ići na svetu misu, mogu uzeti vremena za molitvu, mogu oprostiti.
Naravno, ovdje se misli na ljubav o kojoj govori sveti Pavao: „Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao – ništa sam! I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao – ništa mi ne bi koristilo.“ (1Kor 13,1-3)
Dakle, cilj kršćanskog života je otvarati se i primati Duha Svetoga i njegove darove, a najveći od svih darova je ljubav. Smisao molitve, posta, bdijenja i činjenja dobrih djela nije u njima samima nego oni nam pomažu da se otvaramo Duhu Svetome i da sve što činimo, činimo radi Krista u nesebičnoj ljubavi.
Piše: Fra Marinko Šakota
