Moja duša hercegovačka postade mi tovar.
Ja nešto nosin u sebi po svitu što većina drugi danas nema…
Drugi koji prazni odaju okolo,uvik namrgođeni i ljuti.
Koji uvik negdi žure,koji vide samo sebe
Nisan ja ” inn” na današnje vrime,rekoh u sebi..
Spustih za tren svoj tovar otpunih zeru…
Pogledam malo svit oko sebe.
Sve je ovo hipnotizirana gomila ljudi,kojima neko drugi živote kroje,kojima neko drugi život oblikuje.
Gomila ljudi koje vide stvarnost tuđim očima.
Žive živote kako drugi oće,a da toga nisu ni svjesni
A štaš…
Uprtih ponovo svoj tovar,i otra za svojim poslon.
I u mislima mi se samo jedno vrzma.
Nagledao sam se u životu bogatih ljudi koji su iznutra puka sirotinja,duhovno i ljudski jedvo spajaju kraj sa krajem.
Šta košta danas jedan čovik?
Je li čovik danas postao burzovna roba,a mešetari vlasnici i gospodari naših života.
Fala ti od srca moja Hercegovino…
Što sam u tuđini i u dalekom svitu,di je lako biti bezosićajni kamen.
Ja ostadoh ko’ kovilje na blagom vitru.
B.Lončar/Priče kroz Mostar i Hercegovinu