Na današnji dan, prije trideset godina, razorna fosforna granata ispaljena s brda Hum, na koje su se uzverale bezdušne okupatorske snage JNA i paravojnih srpsko-crnogorskih četničkih odreda, do temelja je spalila mostarsku franjevačku crkvu sv. Petra i Pavla. Teški čelični smrtonosac prepustio je nježnu mostarsku katoličku bogomolju iz 19. stoljeća mahnitomu ognju… Divlji plamen koji se, poput zle smrti, zlokobno cerekao tminom noćnoga neba gotovo potpuno okupiranoga grada, te kobne noći sve u tomu Božjemu zdanju guta u dim, sasipa u pepeo…
Dogodine, muslimanske se postrojbe iživljavaju nad ogoljelim crkvenim truplom i, dovršavajući posao prvoga hrvatskog dušmanina, minobacačkim projektilima i snajperskim hicima ubijaju samostanske čuvare Cvitana Jurića i Ivana Tomića, ranjavajući svećenike fra Otona Bilića i fra Dragu Tolja.
Piše Darko Juka
Kada je svanula zora raščišćavanja ruševina, iz crkvenoga pepela digao se spaljeni oris, čađavi ostatak crkvenog prikaza sv. Ante Padovanskog! Ne prestaje me fascinirati ta relikvija spaljenoga svečeva kipa… Taj izgorjeli komad drveta niti ne podsjeća na onu statuu koju bi moja mati nekoć dotaknula pri izlasku iz stare crkve… Ovaj je ustao s novom dinamikom, s novom kretnjom i novom snagom… On smireno, ali stameno, on očinski neslomljivo iz svoje mučne gareži progovara: ”Preživjeli smo! Preživjet ćemo!”
Autorom gornje ratne fotografije spaljene mostarske franjevačke crkve jest Ćiril Ćiro Raič, dok je drugu snimio Zoran Filipović. Obje su nastale 1992. godine, nakon ”Lipanjskih zora”.
