Živim u poznatoj mostarskoj zgradi koja se zove “Eksperiment”. I ponekad pomislim kako je moj život veliki eksperiment. Od rođenja sam nepokretna. A nosim ime NADA koje nije slučajno meni dodijeljeno.
NADA je ono što nam je ostaje u teškim trenucima, NADA je ono što drži upaljenom
našu svijeću i kad smo mislili da će se ugasiti. NADA nikad ne umire…
Sada želim biti takva NADA…. ona koja će probuditi NADU u ljudima. I ovaj lift je dokaz kako se isplati nadati i vjerovati u dobro i dobre ljude. Među nama ima mnogo dobrih ljudi, to su oni koji usrećuju druge, koji su pored potrebitih i koji se nikad ne umore u dobročinstvu… Svačiji je život s vremena na vrijeme težak, ali svatko je poseban na svoj način. Vjerom, nadom, ljubavlju, poštenjem i strpljenjem možemo postići ono o čemu smo sanjali.
Moji snovi su se konačno ostvarili! Sada mogu, uz pomoć ovog lifta, uživati u svakom danu koji dolazi. Na suncu, kiši, vjetru i snijegu.
Zahvaljujem svima koji su bili uz mene, zahvaljujem svima koji su mi pomogli financijski i duhovno. Posebno ću spomenuti Grad Mostar, Udrugu paraplegičara i pacijenata s dječjom paralizom „Marko Ravlić“, moju rodbinu i prijatelje, te susjede s kojima sam prošla težak put dugo očekivanog projekta.
I pozivam sve vas, koji čitate ovo moje pismo NADE I ZAHVALE da ovaj moj “projekat” bude početak promjene! Početak još mnogih ostvarenih snova!
Želim svoju akciju pod nazivom “Probudi se, grade, probudi se Hercegovino!” nastaviti za druge koji su u istoj ili sličnoj potrebi, riječima: “Idemo dalje moj grade, moja Hercegovino” .
Zahvalna i sretna vaša NADA Kandić