Puno je puta ispričana priča o počecima košarkaške karijere Bojana Bogdanovića. Ukaratko, u Mostaru se sportom bavio kao nogometaš, nakon čega je prešao na košarku, a danas je vrhunski NBA igrač.
Na prvoj službenoj utakmici za HKK Zrinjski, odigranoj u Dubrovniku, Bojanov otac Mario Bogdanović zabio je prve koševe za mostarski klub. Ta se utakmica odigrala burne 1992. godine. Tada su Bogdanović stariji, a i ostali košarkaši Zrinjskog vjerojatno sanjali neka bolja vremena, ali i pravu sportsku dvoranu kakvu grad na Neretvi i ljubitelji sporta sanjaju više od 30 godina. Pitanje je hoće li ta priča u idućih 30 godina dobiti sretan završetak..
Bojanov otac vjerojatno je zaslužen što se njegov sin ipak odlučio za košarku i bio je to pravi potez, i njegov sportski uspjeh je tim i veće čudo ako se zna u kakvom je gradu potekao. Mostar je kroz povijest dao nekoliko vrhunskih košarkaša, ali grad na Neretvi i nije imao zapaženu klupsku košarku. Zrinjski je ne tako davno osvojio prvi i jedini naslov prvaka BiH. I onda je uslijedio pad.
Uspjeh Bogdanovića time je i veći ako se zna u kakvim je uvjetima igrački stasao. Prvu seniorsku sezonu igrao je za matični HKK Zrinjski. U vremenu dok je igrao svoje prve seniorske minute, u školskoj dvorani na Bijelom brijegu nije bilo ni pakreta. Može se reći kako je onda Bojan doslovno uspio na mostarskom betonu. Oni koji su u to vrijeme uživo pratili utakmice Zrinjskog, čak su se čudili kako to da neki američki košarkaš, koji je u to vrijeme igrao za Široki, odbija igrati utakmicu na takvoj podlozi… Bojan je imao i dozu sportske sreće pa su ga u takvim uvjetima zaobišle ozbiljne ozljede. On je još jedan primjer kakve priče o uspjehu može ispisati sport. Uspio je unatoč svakoj sportskoj logici, Bojan Bogdanović zaslužuje naklon svih ljubitelja sporta.
