Naravno da su u ono vrijeme otpora krvavoj agresiji, poglavito tijekom oslobodilačkih akcija, dominantno stvarane izrazito borbene domoljubne pjesme, oslikavajući duh povijesnoga trenutka, ali i vjerno prenoseći strast i prkos napadnutoga čovjeka koji brani svoj dom, svoju zemlju, očevinu, komad svojega neba…
Međutim, u nekim relativno mirnijim noćima, negdje u dubokim podrumima, uz plamičak onih tvrdih žutih svijeća i uz gitarske žice, rađane su i nevjerojatno nježne pjesme… On su, bez borbenih povika, jednakom ljubavlju prema Domovini (”ljubite mu predivno lice jer ja se borim za Domovinu”), oživljavale dirljive slike patnje razdvojenih obitelji (”daleko su mili moji” / ”prenes’te pozdrav mom dragom sinu”), boli zbog nebrojenih nedužnih mrtvih (”izginuše prijatelji”) čežnje za mirom, za obnovom i života i spaljenoga grada (”galebi bijeli još jedino mogu vratiti spomen na davne dane / vratiti nadu čovjeku i Bogu, smiriti nemir, vidati rane”).
Toplu mostarsku ratnu pjesmu ”Galebi bijeli” napisao je Roko Markovina, udruživši snage sa svojim sugrađaninom Krešimirom Krešom Šunjićem koji ju je uglazbio i otpjevao:
”U ovom gradu ne čuje se pjesma
ni plač dječaka iz uskih sokaka…
U ovom gradu tek propjeva česma
i zveket tame sa čardaka…”
Pjesma je napisana za IPD HVO-a Općinskoga stožera Mostar koji je osigurao njezino snimanje i ukupnu produkciju. Inače, Odjel za informativno-propagandnu djelatnost osiguravao je novac i uvjete za izradbu razne informativne i promotivne građe, od plakata i pjesama, do uređivanja i tiskanja knjiga i dnevnih tiskovina, s ciljem čuvanja i podizanja morala braniteljima grada, hrabrenja civila u njemu, ali i raseljenih obitelji ratnika koje su na bilo kakove vijesti iz ratnoga plamena čekale u izgnanstvu.
”A tamo negdje gdje nebo i more
čudesnom nekom ljubavi se grle,
dragi moji tu čekaju zore,
čekaju pisma i neumrle.”
Za aranžman je zaslužan Emir Mehić, a skladba je objavljena 1992. na Šunjićevoj audiokaseti ”Ne plači, majko”, snimljenoj u studiju ”Art Forces” u Mostaru, uz posvetu ”svim braniteljima i obiteljima palih boraca Herceg-Bosne”. Izdavačem kasete je zagrebački ”CroatiaTon”.
Odmah po objavi, te ratne ’92. ”Galebi bijeli” zavrtjeli su se na valovima Hrvatske radiopostaje Mostar, da bi ova emotivna skladba u godinama nakon rata potpuno utonula u zaborav. Sačuvavši ju u osobnoj pismohrani, digitalizirao sam ju i pustio u novi život objavom na svojemu kanalu: https://www.youtube.com/c/DarkoJukaMostar.
