U praskozorje nasilnog raspada Jugoslavije, čemu su prethodili pokušaji reforme saveznog Ustava, ali i načina odlučivanja unutar partijskih strukture SKJ, politički Beograd pokušao je ojačati vlastitu poziciju u saveznim institucijama namećući političke predstavnike najprije u Autonomnoj pokrajini Kosovu, a zatim i u Vojvodini. Poznat je slučaj Sejde Bajramovića kojega je Slobodan Milošević na Kosovu instalirao nakon što je Riza Sapunxhiu odbio podržati uvođenje izvanrednog stanja u Predsjedništvu BiH. Svejedno, ‘legalni’ vojni udar JNA nije uspio budući se bosanskohercegovački Srbin, Bogić Bogićević usprotivio tome. U Vojvodi je u listopadu 1998. Milošević organizirao nasilnu smjenu vlasti tzv. jogurt revolucijom dovođenjem više desetaka tisuća prosvjednika iz Srbije i s Kosova u Novi Sad. Na kraju su u tome uspjeli.
Vrlo dramatatično zasjedanja Kongresa Saveza komunista Jugoslavije održano je u siječnju 1990. Tada su odbijeni svi amandmani Hrvatske i Slovenije kojom se inzistiralo na ravnopravnosti i sprječavanju uvođenja sustava jedan birač jedan glas, odnosno dominacije srpske strane. Srpski predstavnici i njihovi sateliti preglasali su ostala nacionalna izaslanstva koja su napustila Kongres. Posljednji pak pokušaj, doslovno pred krvavi raspad Jugoslavije bio je prijedlog Hrvatske da se Jugoslavija preustroji u konfederaciju. Politički Beograd je i to odbio. Epilog i posljedice svima su poznati!
Trideset godina kasnije, političko Sarajevo nameće političke predstavnike Hrvatima. Željko Komšić, kojega Hrvati nazivaju Sejdom Bajramovićem, je u tri navrata nametnut Hrvatima glasovima Bošnjaka. U Domu naroda Federacije BiH, bošnjačke stranke biraju kao hrvatske predstavnike i izaslanike u gornji, nacionalno koncipirani Dom naroda. (Edim Fejzić iz Goražda i Anel Šahinović iz Velike Kladuše, kojega nakon smrti nasljeđuje Razim Halkić). Baš kao politički Beograd u Jugoslaviji. Na pokušaj da se promijeni izborni sustav sukladno presudi Ustavnoga suda BiH po apelaciji Bože Ljubića, koja inzistira na legitimnog političkom predstavljanju (spominje se 12 puta u presudi), te spriječi preglasavanje manje brojnih konstitutivnih naroda stižu prijetnje nasiljem, konfliktima i ratom. Upravo kao u vremenu raspada Jugoslavije.
Nova ‘jogurt revolucija’ koju u Sarajevu organizira mladež SDA i aktivisti DF-a također podsjeća na iste scenarije s kraja 80-ih godina prošloga stoljeća. Međunarodna zajednica u BiH ima ogromnu odgovornost za njezin opstanak, mir i stabilnost. Do sada su, prije svega iz SAD-a i EU investirali milijarde dolara, angažirali tisuće vojnika, mirovnih snaga i posrednika kako bi se BiH bila stabilna, napredna i uspješna. Za razliku od 90-ih godina, kada nije zaustavila politički Beograd u realizaciji velikonacionalističkih planova i hegemoniji, danas međunarodna zajednica mora pokazati odlučnost i spriječiti političko Sarajevo u izazivanju krize i nestabilnosti.
Vecernji list
