U nešto više od tri i pol godine za austrijski prvoligaš Sturm Graz odigrao je oko 120 utakmica, dao 12 golova uz osam asistencija. Nastupao je i u svih šest utakmica skupne faze u Europskoj ligi. Ima i 10 nastupa za mladu reprezentaciju Austrije U21, za koju je 2019. godine nastupao na Europskom prvenstvu do 21 godine u Italiji. On je Ivan Ljubić, mladi perspektivni 26-godišnji nogometaš za kojeg malo tko zna kako, iako je rođen i odrastao u glavnome gradu Austrije, po roditeljima ima hercegovačke korijene.
Uzor mu Luka Modrić
– Tata Mirko je iz Izbična u Širokom Brijegu, a mama Filomena (djevojački Zadro) iz Višnjice u općini Grude. Svoje hercegovačke korijene uvijek rado ističem. Iako su mi prvi dani života, djetinjstva i mladosti vezani uz Beč, svakog smo ljeta išli u Hercegovinu te u Hrvatsku na more. Odatle i moja velika povezanost s Hercegovinom i Hrvatskom – govori nam Ivan.
Uz brata Tomislava (bavi se, inače, građevinom), koji je od njega stariji pet godina, i oca jako je rano zavolio nogomet koji je igrao kad god je imao slobodnog vremena. – U glavi mi je bio samo nogomet pa mi je već od malih nogu cilj bio postati profesionalni nogometaš – otkriva za Večernji list dodajući kako je njegov otac Mirko već oko 25 godina nogometni sudac u Austriji. – Najviši rang u kojem je sudio bila je treća austrijska liga. No sada je već “došao u godine” pa više ne “svira” toliko intenzivno – kaže Ivan te nam otkriva i svoj najveći san:
– Igrati za vatrene, obući kockasti dres i pjevati “Lijepu našu”. Siguran sam kako je to predivan osjećaj…
Znaju svi, kaže nam Ivan, kakvu kvalitetu ima hrvatska nogometna reprezentacija i kako su sve to vrhunski igrači, tako da je jako teško doći na popis… No nada se, dodaje, kako u budućnosti može napraviti korak u bolju i veću ligu i tamo pokazati sve svoje kvalitete na travnjaku, a tako možda doći i do reprezentacije. S nogometnom reprezentacijom BiH, kaže, dosad još nikada nije imao kontakt. Od šeste do 14. godine igrao je za First Vienna, a onda je prešao u akademiju Austrije Beč.
– Tamo sam odradio cijelu akademiju i završio gimnaziju te igrao godinu dana za drugu ekipu Austrije Beč (tada treća austrijska liga). Potom sam dvije godine igrao za SV Horn, odakle me je kupio Sturm Graz i poslao prvo godinu dana na posudbu u Wiener Neustadt (druga liga) te na polugodišnju posudbu u TSV Hartberg (prva liga). Od siječnja 2019. sam u Sturmu Graz. Igram sve pozicije sredine – defenzivni vezni, ofenzivni vezni, a znam igrati i poziciju stopera. No ipak se vidim kao vezni igrač – kaže Ivan.
Kao dijete dosta je pratio Ronaldinha i Zidanea, a danas mu je uzor, a tko drugi nego Luka Modrić. No dosad nije imao kontakt ni s jednim od vatrenih. Ivan, koji je 7. srpnja napunio 26 godina, nedavno je u Hercegovini uplovio u bračnu luku. Svadbeno veselje bilo je 16. lipnja u Mostaru, a izabranica njegova srca je Delfa Stanić (napominje nam Ivan – sada Ljubić). Svadbeno okupljanje bilo je u Izbičnu, rodnom mjestu njegova oca, a po mladenku se, čiji su roditelji inače iz Tomislavgrada, kaže nam, išlo u Mostar, gdje su u crkvi Krista Dobrog Pastira i izrekli sudbonosno “da”. Civilni brak sklopili su u Beču.
Hercegovina je uvijek u Ivanovu srcu. Ondje, kaže nam, od bliže rodbine ima još samo baku Tereziju u Grudama, dok je ostatak obitelji u Hrvatskoj, Austriji i Njemačkoj. Iako uvijek kad može dolazi u zemlju “gena kamenih”, nije, dodaje, razmišljao bi li se jednoga dana vratio živjeti u Hercegovinu. Njegova fotografija iz 2019. na kojoj je u majici ispod dresa, na kojoj je pisalo: “Moj dida i ja prijatelja dva R.I.P. Opa” (djed na njemačkom, nap. a.) uz nacrtano srce, proslavio svoj pogodak, izazvala je veliku pozornost na društvenim mrežama pa smo pitali Ivana kome je bila posvećena.
– Nekoliko dana prije utakmice protiv Salzburga umro mi je did Stanko Zadro. Bio sam na pokopu u Hercegovini i onda sam nedugo nakon toga zabio gol i njemu sam ga posvetio. Bili smo jako povezani. Svaki put kad sam dolazio u Hercegovinu, did i ja smo “kartali” žandar, sedmicu – prisjeća se Ivan.
Otkrio nam je i kako izgleda jedan njegov (radni) dan: – Ujutro ustajem oko 8 sati, potom idem u trening-centar, gdje imamo zajednički doručak, a onda počinju pripreme za trening (sastanci, teretana). Od 11 do 13 sati treniramo na terenu i nakon toga slijedi regeneracija ili dodatni trening u teretani. Potom zajednički ručak. Od 16 do 18 sati imamo drugi trening, a ako nemamo dva treninga, poslijepodne provedem sa suprugom ili kolegama iz kluba. Večera je oko 20 sati – kaže dodajući kako navečer voli pogledati neki film ili seriju sa suprugom. Vrijeme za spavanje je oko 23 sata.
Voli košarku i tenis
Kad ne igra nogomet, vrijeme, osim s novopečenom suprugom, provodi s obitelji i prijateljima. Za Ivana je ovogodišnji ljetni odmor već završio. Dva je tjedna, kaže, u Beču proveo sa suprugom i obitelji, ali se i pripremao za novu sezonu. U Hercegovini je bio gotovo dva tjedna. Osim nogometa, voli i prati košarku te tenis, a kad je riječ o gastronomiji, kao pravi Hercegovac, priznaje:
– Najdraža mi je mamina i bakina raštika!
Ima Ivan i najdražu državu i grad, to su – Hrvatska i Beč.
A što nakon nogometne karijere?
– Želim svakako ostati u nogometu. Još točno ne znam u kojoj funkciji, ali za to još ima vremena… Ako Bog da, želio bih da barem još 10 godina mogu profesionalno igrati…
Vecernji list
