U moru sportskih vijesti i uspjeha jedna vijest me posebno obradovala, a ona glasi da će košarkašice ŽKK Zrinjski narednu sezoni igrati tamo gdje im je odavno i mjesto, a mjesto im je u društvu najboljih. Tako će napokon i snovi koje su sjajne sportašice i košarkašice skupa sa tvojom trenericom godinama sanjale napokon postale stvarnost.
Nažalost nitko zbog ovih sjajnih djevojaka neće požuriti da dovrši sportsku dvoranu, neće se nitko potruditi da im organizira primanje iako su u netom završenoj sezoni osvojile sve što se može osvojiti i iako su članice kluba članice reprezentativnih selekcija BiH. Kao i u svemu u ovom svijetu i u sportu postoje dvostruki aršini, a ako je itko zaslužio pozornost onda su to ove naše Plemkinje. Njihova zvijezda nije zasjala na kratko, jer one sijaju zlatnim sjajem već godinama i sjat će nadamo se još dugo, dugo vremena.
Treba li uopće još spominjati da su sve igračice iz Mostara i da su svoje prve sportske i košarkaške korake napravile u Mostaru. Vrijedi li podsjećati da su sve što su ostvarile, ostvarile samo zahvaljujući volji, želji i ljubavi prema dresu koji nose? Ima li smisla tražiti svoje mjesto pod suncem u sredini gdje se sporta sjete samo kada to nekome treba nešto donijeti i kada je cool biti viđen i uslikan u društvu pobjednika i pobjednica?
Plemkinje, kao i pisac ovih redova znaju da je to borba s vjetrenjačama, ali nikada nisu odustale od svoga cilja. Danas je dio toga cilja ostvaren i s radošću čekamo nastup Plemkinja u društvu najboljih. Put do vrha bio je trnovit i pun prepreka. Plemkinje su one sportske lako svladavale, a na one druge i nisu mogle puno uticati. Danas slobodno možemo reći da je sve ovo jedna velika pobjeda njihove trenerice Nikoline i kapa joj do poda za sve što je uradila, ne samo za svoje košarkašice, nego za sport Mostara u cjelini. Da nije bila tako uporna danas bi sport Mostara bio siromašniji ne samo za ŽKK Zrinjski 2010 nego i za desetine nadarenih djevojčica koje bi umjesto sporta morale izabrati nešto drugo ili bi jednostavno sreću morale potražiti negdje drugo.
Njihova, a s njima i moja sreća jeste da nikada nisu predale i nagrada je morala doći. Ta nagrada nisu nikakvi novci, jer i ne postoje ti novci kojima se može platiti sreća tih djevojaka što će napokon biti u društvu najboljih.
HERCEGOVINA.in
