Sutra Zrinjski igra protiv Sarajeva. Prva je to domaća utakmica nakon Europskog ljeta u Mostaru. Nema velikih najava i objava. Nema redova za ulaznice, Nema ni više pomalo dosadnih komentara na društvenim mrežama o dresovima, novom stadionu i igračkoj križaljki. Pravom navijaču je dosta toga i on jedva čeka sutra pohoditi stadion pod Bijelim brijegom da bi bodrio svoje Plemiće. To je neprocjenjivo i sve se vraća u normalu . Ta normala jeste jednako piva u Lea i kobasice u Purke.
Oni što su pohodili europske utakmice Zrinjskog kažu da nigdje nema tako hladne i dobre pive, kao ni tako ukusnih kobasica. Normala je i osmjeh male Anje koja već sat prije početka utakmice s ocem ide zauzeti svoje mjesto. Ubro zatim ide Dinka iz Rodoča, a za njim odvjetnik Nikica sa sinom. Niti jednu utakmicu ne propušta ni Ivana koja na stadion dolazi sa svojim ocem. Brzo su tu i braća Bobo i Damir, a iza ugla ide uglednik s navijačkog foruma Damk. Malo za njim ide Miki sa suprugom i djecom, pa za njim braća Bevanda, Ispred Lea za visećim stoje Bajro, Ćubi i Keza dozivaju reportera, a Nina nosi pive na sve strane. Slaven je s društvom ispred Purke. Nataša se trudi izbjeći objektiv našeg foto aparata, ali joj ne uspijeva. Jopa je na svakoj, pa i na ovoj. Utakmica se bliži pa eto i Zlaje, Slave i Blaške. Na vrijeme stiže i Vedrana, Dalmatinka po rođenju, a Mostarka i Plemkinja u duši. Onda ide i Didi s kolegicom i maše. Bit će dobra fotka za naslovnice. Idu i Slaven čovjek koji je tu uvijek, te Žela koji ostavlja motor kod praonice. I tako malo pomalo svi su na svojim mjestima. Nema nervoze, niti potrage za ulaznicama. Ultrase ne treba pozivati, oni su tu bilo da se igra protiv Leotara ili Slovana iz Bratislave. Popit koju pivu pa se isprazniti pod borićima neprocjenjivo je.
S tribina se dere Bero golova golova Nemanjiću. Mili i Jelena mašu sa svog standardnog mjesta. Marina podigla visko šal Zrinjskog. Sa njom kćerka trudi se biti ista ko mater. Lijevo od njih Melo i Dado s Bijelog brijega. Iznad njih Roca legendarni Mostarski ugostitelj. Pogled bježi pod reflektor. Tamo prazno nema Zdene, otišo čovjek u Švicarsku. Još je puno mjesta praznih onih koji su sada u Njemačkoj ili Irskoj. Negdje oko centra Reza uvijek na svom mjestu. Desno od njega moj Želimir iz Cima sa svojim kumom, a blizu njega dedo Bilko iz Vojna, Ćalta, Šima i Anta su na južnom ulazu. Neka mi oproste oni koje nisam spomenuo. Sve je u normali samo se čeka da utakmica počne, Ima li bolje pozivnice. Ko voli Zrinju eto ga sutra. Ne valja tradiciju kvarit i treba popit pivu u Lea i pojesti kobasu u Purke, Za boriće će biti vremena na poluvremenu, a ako zagusti može i ranije. I što drugo poželjeti nego nedjeljno predvečer na stadionu uz svoj klub. To o čemu pišem nema na Arenama ni Sport klubovima. To je život uživo na stadionu uz svoj klub, zato požuri sutra pive se hlade i kobasice će sigurno biti vruće i ukusne…
HERCEGOVINA.in
