Ovo je Mostar često se čuje u svim sferama života, od onih svakodnevnih fraza, preko kulture, pa naravno sve do sporta. Mostarci vole svoj grad više od svega, pogotovo oni koji ga napuste žale za biserom na Neretvi. Kao i svi drugi gradovi Mostar ima svoje dobre i loše strane. Mostar je imao i nesreću da bude poprište jednog nesretnog rata i to je uvelike utjecalo na sve ovo o čemu pišemo. Rasuli su se žitelji grada na Neretvi širom svijeta gdje pate za svojim rodnim gradom, te jedva čekaju blagdane i odmore da ponovo posjete svoj dom, rodbinu i staru raju.
O legendama Mostara dalo bi se pričati danima, pa čak i mjesecima. Urbane legende poput Grete Habibe, Mehe Džegera ili Ace Bicikliste poznate su svima onima kojima Mostar nešto znači.
Ona druga mračnija strana Mostara je spremnost njegovih žitelja da vrlo lako ožugaju, ohakaju i olaju nekoga tko im se ne sviđa. U nedostatku argumenata često se poteže ona legendarna Mostarska uzrećica: Ta će on, ta znam ga ja. I tako taj neko što ga drugi nego zna postane predmet žuganja. To je jednostavno tako bilo i tako će biti uvijek u Mostaru.
Ipak valja se vratiti na vedriju stranu Mostara i velikom srcu njegovih stanovnika. Kada nekome treba pomoći svi su na nogama i spremni su sudjelovati u akcijama koliko im mogućnosti dozvoljavaju. I kako kaže jedan legendarni grafit: Volim Mostar makar vaki…
HERCEGOVINA.in
