JEDNOM DAVNO OTIŠLA SAM U SVIJET
Jednom, davno otišla sam
u svijet gdje se bolje živi
ostavila oca,majku
kuću rodnu,kamen sivi.
Otišla sam lijepa,mlada
i ponijela pregršt snova
ljubav,čežnju i obilje
roditeljskog blagoslova.
Mislila sam u tuđini
pronaći ću ljepše sutra
ali su mi tamo bile
duge noći,i surova jutra.
Sanjala sam često majku
i suze na njenom licu
dok uveče tiho moli
krunicu za svoju dicu.
Prošle mnoge su godine
dobrog oca nema više
a tuđina na mom licu
trag ostavlja,bore piše.
U mislima,uvjek nosim
kuću rodnu,majku staru
a dio mi srca osta
u tom škrtom kamenjaru.
Sve te dane u tuđini
dala ja bih ovog trena
da se mogu tamo vratit
da otvorim vrata njena.
Da još jednom na prag sjednem
vratim se u prošle dane
pustila bih tada suzu
da niz moje lice kane.
Da isplačem bol i tugu
za godine izgubljene
da zagrlim majku staru
i obrišem suze njene….
Ljiljana Tolj
