RAŠTIKA
E raštiko,jesi li skuvana?
U mojoj si pjesmi opjevana.
Kao da si od suhoga zlata,
opjeva’ te ja u pola sata.
Oduvijek si među nama bila,
mnoga usta ti si nahranila.
Mnoge ti si spasila od gladi,
pa te narod još i danas sadi.
Kažu da si sirotinjska hrana,
al’ od dragog Boga si nam dana.
Vjerujte mi,ne bi ništa slago’
kad bi rek’o da si naše blago!
Uz te ide pjesma i veselje,
ti si naše omiljeno zelje.
Natoči se i bukara vina,
za stol sjesti prava je milina.
Kad te skuva Hercegovka stara
i nabaci dva kila rebara,
zamiriše tada kuća cijela
nema usta što te ne bi jela!
A kad u te zamota se mesa
zamiriše brate do nebesa!
Čini mi se mog’o bi bez zraka,
ali ne mogu bez dobra japraka!
E raštiko samo rasti dugo,
nemam što poželjet’ ti drugo,
gladnom si melem,a stomaku lijek
i zato vam svima želim DOBAR TEK!
Velimir Velo Raspudić
