Otac Mesut Hancer nije se mogao odvojiti od svoje 15-godišnje kćeri
Otac drži ruku svoje mrtve kćeri zatrpane ruševinama. I ne može je izvući. Kolika je to bol? Kolika je to ljubav? Ne, nema nikakve riječi kojom bi se ona izrekla. Ostaje samo saznanje koliko je naš ljudski život doista krhak i koliko je tanka ona granica između života i smrti. Tisuće je pitanja. Bez ikakvog odgovora. Samo bol. Velika ljudska bol. A treba živjeti dalje. Treba pronaći smisao. Treba gledati naprijed.
Ali kako?
Imaš ovaj trenutak pred sobom? Nauči ga cijeniti, čovječe. Imaš par ljudi koji su pronašli zaklonište u tvom životu? Nauči ih čuvati. Ono što je jučer bilo – više ne postoji. I pusti to. Ne gledaj više. Gledaj samo kome treba malo vode, hrane, komad odjeće, malo osmijeha, lijepa riječ. Suosjećanje, ako ne možeš dati ništa od toga. Tu ćeš naći svoj zadaću. Svoj smisao. Da onima koji ostaju pokažeš da i dalje treba živjeti. Jer život je dar!
– Mario Žuvela
