Prostitucija u gradu na Neretvi spominje se još od davnina, a na pisanim dokumentima spominje se početkom prošlog stoljeća.
U blizini Carinskog mosta sve do 1939. godine na lijevoj obali Neretve, nalazio se lokal „Lira“ kojega su Mostarci bolje znali kao prvu javnu kuću Mostara. Osim „Lire“ Mostarci su znali i za javne kuće Davida Steinera i Josefa Mandlbauma.
Prostitucija u Mostaru se nakon javnih kuća preselila u privatne kuće kao i gostionice, a tako je sve do danas. Ipak ponekad možete naletjeti na dvije „dame” srednjih godina koje u Mostaru pokušavaju zaraditi za život ovim najstarijim zanatom.
Nakon dugo nagovaranja i plaćanja usluge razgovora jedna od ove dvije je pristala na kraći razgovor. Normalno morali smo platiti razgovor i obećati da nećemo fotografirati. Predstavila se kao A. (sumnjamo u istinitost imena op.a.) te je rekla da ima 45 godina.
Ovim najstarijim zanatom se bavi od 1992. godine, a u Mostar dođe tek povremeno mada je jedan period radila u jednoj mostarskoj kavani. Upravo su joj i dan danas mušterije nekadašnji gosti kavane jer ne ide baš toliko javno sa svakim.
– Najčešće me prepoznaju nekadašnji gosti kavane u kojoj sam radila te tako i stupam u kontakt. Neki imaju moj broj mobitela te se i tako dogovaram. Rijetko sam ovdje na ulici i najčešće se zadržim tek sat – dva. U Mostar dolazim po potrebi jer kod nas je to sada dosta lošije nego ranije. Najčešće sam po Sarajevu i tamo je koliko-toliko dobro. U Mostaru sam iskreno najčešće samo u prolazu– priča ona.
Ističe kako joj i muž zna što radi, te da ju je i upoznao u ovom poslu.
– Muž zna što radim jer kako bi inače preživjeli. Imam dvije curice koje misle da radim u kafićima i ta laž me najviše boli. Ipak, ovo smatram samo poslom – dodaje ona.
Na upit kako se snalazi sa zakonom jer je prostitucija zabranjena u našoj zemlji, Ona ističe da u Mostaru nema problema jer se dosta kratko zadržava, dok je u Splitu u par navrata imala problem sa zakonom pa čak i boravila jedno kraće vrijeme u zatvoru.
