Kao i svi navijači Hrvatske iz Hercegovine tako su se naši junaci jedna obitelj iz Mostara u subotu zaputili put Splita. Glava kuće otac je preuzeo na sebe da rezervira karte, pa zbog te misije nije spavao nekoliko dana sve dok se karte nisu našle na internetu. Kada je dobio povratnu informaciju da je uspio kupiti karte u kući je priređeno pravo veselje, ali i proglašeno izvanredno stanje. Sazvao ćaća sastanak ukućana na kome su morali nazočiti svi članovi obitelji. Zbog važnosti teme taj dan mater nije ništa kuvala, naručila jelo preko Glova, a kćerka odgodila odlazak na lakiranje noktiju. Sin je sve upijao i od nervoze ga zabolio stomak pa nije ni u školu otišao. Pravdat će ćaća.
Ćaća je otvorio sastanak i svečano priopćio da je njihova obitelj jedna od onih sretnih koji su uspjeli doći do ulaznica za utakmicu Hrvatske na Poljudu.
-Ovo je za nas povijesni dan i svi izvadite dresove i duksove Vatrenih koje ste spakovali nakon proslave bronce iz Katara.
Mater se požali da njena majica izgorjela od baklje koju je zapalio rođakov sin.
-Sutra pravac grad ranom zorom i kupi dres, ako djeci treba nešto od rekvizita kupi.
Ja bi dres Gvardiola, javi se sin.
-Kakav crni Gvardiol? Imaš Modrića, Kovačića i Perišića.
Ali tata on je sada cool igrač!
-Tek je počeo igrati kada dostigne ovu trojicu razmislit ćemo o dresu.
Mogu li bar onu njegovu masku?
-Ne idemo na mačkare, ako iko ima rekvizita ti imaš i zašuti više.
Sin se umiri, a kćerka traži dvaes maraka da oboji lice u kockice.
-Što je previše, previše je, kupio sam ti dres Livaje i nisam Rokfeler.
Ali tata baš je in biti obojen u kockice.
-Znaš li ti da ću uć u crveno zbog ove utakmice. Nemoj mi još s glupostima leći na kosti. Budete li zanovijetali prodat ću karte.
Tad se mater javi: Kome ćeš ih prodati?
-Nekome u susjedstvu.
Pa svi su nabavili karte. Eno frizerka stavila da ne radi u subotu, pa čak i sinova učiteljica stavila karte na fejs. Eno i ona šankerica iz picerije ode s djecom.
-Ne ljutite me jer ću ja ako se zainatim naći nekoga.
Sin se javi tužnim glasom: Tata ne pomišljaj na to, pa svi iz razreda idu u Split.
-Jelde baš svi?
Svi, čak i onaj mali smotani što je antitalenat za sve sportove. I njemu ćaća kupio karte.
Javi se i kćerka riječima: Idu i moje frendice, u grupama sve gori ko će se luđe obući za utakmicu.
-Dosta naprdivanja. Ženo u subotu zorom kupi dva večernjaka bit će u njemu zastavice i da ste svi spremni u 10 krećemo.
Došla subota. Mater svu noć pripremala jela za ponijet. Sin od nervoze nije spavao i učio s you tubea navijačke pjesme. Kćerka krišom nabavila vaterpolo kapu da se može s njom na Rivi slikat. U 10 se svi postrojili, okitili auto i krenuli.
Već na izlazu iz Mostara gužva. Auta okićena ko njihova kreću put Žovnice. Na vrhu Žovnice pruža se pogled na svu tu kolonu.
-E nek sam i ovo dočeko da je gužva u kontra smjeru još nekad osim kada igra Zrinjski na Pecari.
Nekako su se dočepali Gruda i onda mic po mic prema Vinjanima. Tri sata guzali do granice. Sreća mater ispekla brdo uštipaka, a ćaća snimio navijački cd pa nisu mislili na gužvi.
Došli na granicu i upita policajac na Hrvatskoj strani:
Jeli iko osto danas u Hercegovini?
Ćača samo slegnu ramenima i nasmija se.
Ajde prolazite i polako gužva je od 6 jutros sve ode na utakmicu.
Nekako se dočepaše Splita , parkirali auto i krenuli na Rivu. Ako se ne uslikaju na Rivi isto ko da i nisu bili. Tek što su kročili na Rivu naletiše na dva rođaka koji ih pozdraviše. To je tek početak jer na Rivi ko na Aveniji. Svako malo neko ih pozdravlja.
Hercegovko s Neretve ori se iz jednog kafića, a iz drugog Ne dam te nikom majko Hercegovino.
Sin čita natpise na zastavama: Posušje, Ljubuški, Široki Brijeg, Busovača, Stolac, Čapljina, Orašje, Novi Travnik, Mostar, Brčko, Neum, Rama, Kiseljak, Vitez, Livno, Tomislavgrad, Kupres. Grude, Šuica….
Cijela Riva se ori od one Herceg-Bosno srce ponosnoooooooooooo.
I došlo vrijeme da se krene put Poljuda.
Tata šta je ovo? Svi poznati ko da smo u Mostaru. Ćerka se šepuri s vaterpolo kapom, maše malo lijevo, malo desno.
Materina frizerka sva u kockicama čak i kosu obojila. Tu u masi i ćaćini s posla. Uzeli kombi iz firme i svi đuture u Splitu.
Okle vas i kad ste došli su pitanja s kojima su ih obasipali na putu do Poljuda. Na njihovom ulazu gužva. U redu učiteljica od sina s mužem i djecom. Čak su vidjeli i lokalnog mesara s novom curom. Sinova raja iz škole veselo poskakuju i čekaju da uđu. I jedva uđoše zauzeše svoja mjesta.
Iza njih veseli navijači išČapljine. Do njih oni iz Busovače. Okolo dokle oko vidi sve poznati ili pravo ili onako izviđenja. I krenulo navijačko ludilo. Pjevalo se Lijepoj našoj. Luki Modriću, Hercegovini. Kada se počelo pjevati Dalmacijo sin upita što to pjevaju.
-Pa sine igra se u Dalmaciji mora se i njima pjevati.
Kada je utakmica već započela dođoše dva navijača s majicama na kojima je pisalo: Navijači iz Karlovca.
Na poluvremenu sin opet pita:
Ćaća gdje je Karlovac. jeli negdje kod Čitluka?
-Ma jok bola to ti je u Hrvatskoj-
Pa šta će oni ovdje na našoj tribini?
-Pa navijaju za Hrvatsku ko i mi.
Jedino oni na ovoj cijeloj našoj tribini došli iz Hrvatske? Da nisu zalutali?
-Eto ispa tako moj sine.
E baš čudno, ovo ću morati svima ispričati u razredu, nadam se da će mi vjerovati.
Kćerka sve čula pa zamolila te navijače za selfi. Sada će imati i dokaz da su tu na istočnoj tribini bila dva navijača iz Hrvatske.
Sin će opet: Blago njima oni će poslije utakmice kući.
–Čuj oni će kući, normala da hoće, pa i mi ćemo.
Ali ćaća mi moramo kroz ovu gužvu svi prema Hercegovini, oni će na drugu stranu gdje neće biti gužve.
-E pametno ćaćino u pravu si. Ali sreća sutra nedjelja pa kad god dođemo odmorit ćemo.
Valjalo bi ćaća ostat i u ponedjeljak kući još malo odmoriti.
-I tu su u pravu, aj ti odma reci učiteljici da nećeš u školu, a i ja ću svom šefu reći da ću uzet slobodan dan. Mater ne mora pravit ručak zvat ćemo Glovo opet.
I tako je završila ova avantura u Splitu. Sreća pa se seka slikala s onim navijačima iz Karlovca inače im niko ne bi ni povjerovao da su na istočnoj tribini bili ti navijači iz Hrvatske.
Pri preuzimanju teksta s web stranice HERCEGOVINA.in potrebno je navesti izvor i dodati poveznicu na tekst.
PS.Tekst je satriričnog karaktera
