ČOVJEČE, PA BUDI ČOVJEK
Ja volim i poštujem sve ljude
i nitko nije poseban među njima,
bogatom želim reći u oči
na svijetu ovom, mnogo siromašnih
ima.
Čovječe nemoj okrutan biti,
zašto ti tvoji dvori, mnogo znače,
pogledaj dole daleko ispod sebe,
onog siromaha, što gladan plače.
Isčupaj iz grudi, to srce od leda,
upoznaj što znače bol i bijeda,
neka te ne zanosi bogatstvo tvoje,
najveća bolest od tebe, to je.
Svi vi truli bogataši, što ste,
pozovite gladnog čovjeka u goste,
poklonite mu samo kruha i vode,
spasite dušu, u pakao da ne ode.
Bogatim neću nazvati onog tko
mnogo ima,
bogat je onaj tko nahrani gladnog
i dijeli svoje bogatstvo siromašnima,
onaj tko ima mnogo nikad sretan nije,
a gladan svoju tugu skriva, a srce mu
se smije.
Ljubavi uvijek u njemu ima,
spreman je pomoći, čak i bogatima,
siromah svakom daje ispruženu ruku,
u duši skriva svu svoju bol i muku.
KTARINA ZOVKO – IŠTUK
MOSTAR 04. 05. 2015.
