“Kintsugi tijela” najbolji je roman objavljen u prošloj godini na govornom prostoru BiH, Hrvatske, Srbije i Crne Gore, a autorici ovog djela, Mostarki Senki Marić u subotu je u Tuzli dodijeljena prestižna književna nagrada “Meša Selimović”.
Ovim činom završeni su ovogodišnji, 19. Međunarodni književni susreti “Cum grano salis”. U ovogodišnjem užem izboru za nagradu “Meša Selimović” bilo je pet romana, odnosno “Divlje Guske” Julijana Adamovića, “Terorist” Emira Imamovića, “Kintsugi tijela” Senke Marić, “Skica u ledu” Josipa Mlakića i “Unutrašnjost” Miće Vujičića.
Odluku o najboljem spisateljskom ostvarenju objavljenom u prošloj godini donio je žiri kojeg je činio predsjednik Mile Stojić te članovi Faruk Šehić, Andrej Nikolaidis, Robert Perišić i Vladimir Arsenić. Oni su odlučili da prestižnu književnu nagradu Meša Selimović dodijele Senki Marić za djelo “Kintsugi tijela”.
U obrazloženju žirija je navedeno da se u djelu koje govori o karcinom kod žene autorica suočava s podivljalim ćelijama svoga tijela, ali i patrijarhalnim okruženjem koje bolest još uvijek doživljava kao sramotu. Kroz ovo djelo, navedeno je, progovaraju glasovi hiljada žena koje je bolest bacila u surovu dramu izolacije, patnje i ostavljenosti.
“Roman govori o ženskome tijelu, u našoj civilizaciji često svedeno na puki seksualni objekt. Tijelo koje nagriza opaka bolest traži višak ljubavi koja izostaje, a ljubav je jedini lijek. Kod Marićke tijelo je ujedno i duša, ona je zbilja i metafora, a njegovi ožiljci su znakovi udesa i akcenti njegove ljepote”, istakao je Stojić prilikom čitanja obrazloženja za dodjelu nagrade.
Djelo je pisano preciznim i elegantnim rečenica, s mnoštvom upečatljivih detalja, a tijekom čitanja ostavlja snažan dojam i zarobljava čitatelja svojom sugestivnošću i izražajnom ekspresijom.
“Tok turobne sadašnjosti isprekidan je uspomenama i slikama djetinjstva kao oaza na utjehe i klice nesreće. Jezik tijela ovdje se preobražava u tijelo jezika, pokazujući da književnost, ako i ne može pružiti odgovore, barem uspijeva postavljati snažna i sugestivna pitanja o mogućnostima ljubavi, jedinog smisla našeg postojanja”, naglasio je Stojić.
Ova književna nagrada autorici djela je od velikog značaja, a kako je istaknula u susretu s novinarima, došla je kao veliko iznenađenje. “Sama nagrada koja nosi ime Meše Selimovića je izuzetno vrijedna. Za mene je intimno bio jedan od najvažnijih pisaca, u kojeg sam se doslovno zaljubljivala. On je pisac koji je uvijek bio emocija i ljubav.
Uvijek sam u podjeli koja je postojala između Meše Selimovića i Ive Andrića, pripadala Mešinom taboru, tako da je ovaj trenutak večeras još posebniji”, kazala je Marić. Smatra da je važno da ovaj roman otvoreno govori o različitim temama koje su generalno vezane za ženu i žensko tijelo, tipično ženske bolesti i sve promjene koje uz to idu.
“To su neke teme o kojima se u javnosti često ne govori i one su najčešće dio intime. Time što otvoreno govorim o svemu tome nadam se da dodajem još jedan kamenčić na putu koji vodi u otvorenije, jasnije i razgovjetnije govorenje o tom iskustvu bivanja žene u svijetu”, dodala je Marić.
