Naime, u jednom izuzetno malom prostoru nagurali su se mnogi važni organi, te je bitno što ranije otkriti koji od njih prvi probleme, te ih potom adekvatno i liječiti.
Laički i stručno-medicinski termin „prepona” znaju se u praksi dosta razlikovati.Zbog toga se često događa da prethodno opisana kao „preponska bol”, na kraju postane bol u kuku, vrhu zdjelice ili trbušnim mišićima. Zbog toga ćemo ovdje proći neke od mogućih uzroka bolova u preponskoj regiji, te ih razlikovati od „bolne prepone” što je naziv koji se odnosi na kroničnu upalu ili ozljedu jedne skupine mišića natkoljenice.
Osteitis pubis, odnosno upala spoja pubičnih kosti s prednje strane zdjelice, može imati različite uzroke, ali je najčešći intenzivna sportska aktivnost, kao što je nogomet ili tenis u kojima je prisutna česta i nagla promjena pravca kretanja kod koje dolazi do malih pomka u simfizi, odnosno spoju zdjelice. Karakterizirana je bolovima na samoj simfizi, ali bol može prelaziti i u trbušni zid, te u prepone i kuk, što može otežati postavljanje adekvatne dijagnoze. Ona se pojačava kod kašljanja, fizičke aktivnosti, ležanja na boku, te podizanja trupa ili noge iz ležećeg položaja. Liječenje ovog sindroma može trajati od nekoliko tjedana, do nekoliko mjeseci, a sastoji se od širokog dijapazona fizioterapijskih metoda, protuupalnih lijekova, pa sve do vježbi snage za trbušnu muskulaturu sa ciljem stabilizacije tog koštanog spoja. Rijetko, i to kod izuzetno upornih upala operativni zahvat dolazi u obzir. Od dijagnostike, ultrazvuk ili magnetska rezonanca(pored fizikalnog pregleda), najbolje su rješenje.
Ozljede trbušnih mišića, te njihovih tetiva relativno su česta pojava u sportaša. Rezultat su mnogih faktora od kojih posebno ističem lošu fizičku pripremu, nesrazmjer u snazi mišića trbuha i butine (naročito u nogometaša), te neliječene kronične upale tetivnih pripoja butinih mišića (s kojima vrše zjedničku funkciju). Ozljede mogu varirati od istegnuća samog mišića, djelomične rupture, pa sve do kroničnih upalnih procesa na prijelazu mišića u tetivu ili njenom hvatištu za kost. Za adekvatnu dijagnozu najvažniji je pregled specijaliste, a od pomoći može biti i ultrazvuk. Liječenje je zasnovano na fizioterapijskim procedurama, sa naglaskom na vježbama jačanja i istezanja. Ono može trajati od jednog tjedna do više mjeseci a u zavisnosti od tipa i veličine ozljede ili upalnog procesa.
Lumbalna kralježnica, odnosno poremećaj u njoj koji uzrokuje pritisak na izlazišteživca (poput hrskavične hernije) može uzrokovati širenje bolova u preponu. Ponekad je prilično teško utvrditi točnu dijagnozu, a u njenom postavljanju CT ili magnetska rezonanca od velike su pomoći. Liječenje je zasnovano na pokušaju smanjivanja pritiska na izlazište živca i to masažom, manipulativnom terapijom (kiropraktikom),te vježbama za snaženje trbušno-leđnog zida u svrhu stabilizacije tog segmenta kralježnice.
Ingvinalna hernija, ili preponska kila čest je uzrok boli u toj regiji. Nastaje na mjestu hvatišta trbušnih mišića za zdjelicu i to na slaboj mišićnoj zoni. Ona u stvari predstavlja izbočenje sadržaja trbušne šupljine (najčešće dijela crijeva). Ovo je stanje nespojivo sa intenzivnim sportskim aktivnostima i za povratak u njih zahtjeva operativni zahvat. No dijagnozu i odluku o daljnjoj terapiji valja prepustiti liječniku specijalisti.
Osim nabrojanih i mnoga druga stanja ili bolesti, naročito unutarnjih organa, poput reproduktivnih, urinarnog trakta ili probavnog sustava može uzrokovati bolove u širjoj preponskoj regiji. Stoga je brza i adekvatna dijagnostika, a potom i propisnoliječenje od velike važnosti.
Bolna prepona u užem smislu označava ozljedu ili upalni proces u predjelu mišića primicača noge, ili adduktora kako ih u struci zovemo. Poimence, ovdje mislimo nanjih pet: adductor magnus, adductor brevis, adductor longus, gracilis, te pectineus.Svi ti mišići, naravno, imaju osnovnu zadaću primicanja noge jednu prema drugoj, te u svakodnevici i sportskim aktivnostima igraju glavnu ulogu kod bočnog kretanja, no isto tako izvršavaju cijeli niz drugih funkcija poput stabilizacije kuka pri hodanju, trčanju i stajanju, zatim pomažu glavnim mišićima noge pri penjanju uz i niz stepenice, a u posljednje vrijeme otkrivamo i njihovu ulogu u stabilizaciji donjeg dijela kralježnice. Sve u svemu, izuzetno zaposlena mišićna skupina, što ju izlaže opasnostima od mnogih ozljeda.
Preponski su mišići češće izloženi ozljedama koje uključuju bočna kretanja, česte promjene brzine i smijera, te udarce nogom, poput nogometa, rukometa, košarke, te borilačkih vještina. Rijeđe je ova mišićna skupina u opasnosti kod jednostavnih i jednosmjernih kretnji kao što su trčanje i sprint. No i nesmotren pokret pri hodu, naročito poskliznuće, može izazvati iste probleme nesportašima.
Pri nastupu preponske boli, sportaši obično opisuju samo neposredan pokret ili događaj koji je uzrokovao bolnost, koja češće nastupa naglo, a rijeđe postupno, pojačavajući se od slabe ili umjerene prema jakoj. Ipak, danas smatramo da za većinu nekontaknih mišićnih ozljeda mora postojati prethodno povišen mišićni tonus(napetost u mirovanju). No uzroci povećanja napetosti mogu biti raznoliki, te ih valja razlučiti i ukloniti zajedno sa liječenjem same ozljede. Preponski mišići mogu se oštetiti u tijeku samog mišića, na njegovom prelasku u tetivu, mogu puknuti sama tetivna vlakna, ili dolazi do ozljede hvatišta tetive za kost.
Izuzetno rijetko može posve puknuti cijeli mišić ili tetiva. Svako od tih stanja ima ponešto različit režim liječenja, pa je stoga važno precizno odrediti mjesto i veličinu oštećenja, kao i mišić ili mišiće koji su oštećeni. Osim pregleda koji uključuje određivanje točne lokacije bolnosti na palpciju, te testove istezanja i snage, poželjno je učiniti i ultrazvučnu dijagnostiku. Tek tada nastupa liječenje, koje se sastoji od dva dijela (ako nije riječ o potpunom puknuću bilo kojeg mišića, što može zahtjevati operativni zahvat). Prije svega valja smanjiti primarnu bolnost. U prvih nekoliko dana mirovanje je više nego poželjno, nakon čega nastupa fizioterapija u punom obimu u nastojanju da smanji upalu i ubrza cijeljenje tkiva. U isto vrijeme započinje i funkcionalno liječenje specifičnim vježbanjem. U početku ono je usmjereno na povećanje snage i poboljšanje istezljivosti ozljeđene mišićne skupine.
Kasnije je važno sanirati i stanje u širjoj regiji, što se, nažalost i danas rijetko čini, a što je i razlogom ponavljanja ozljeda, a potom i stvaranja stanja koje zovemo i kroničnom bolnom preponom. Snaga mišića trbuha, donjeg dijela leđa, butine, te njihov balans i istezljivost, osnovni su preduvjet za konačnu sanaciju ovog neugodnog stanja, te garancija dobro sprovedene prevencije. Isto je tako važno nakon završene rehabilitacije sprovesti punu fizičku pripremu i polagani povratak sportaša u punotrenažno opterećenje, jer se i prebrzim povratkom mogu ponovo pojaviti bolovi, te nove ozljede.
Kronična bolna prepona stanje je koje u podlozi ima djelomično degeneriranu tetivu, a kao posljedicu dugo prisutnog i loše liječenog upalnog procesa. Ono je izuzetno teško za sanaciju, a u konačnici može rezultirati i odustajanjem od sportskih aktivnosti, kao i operativnim zahvatom. Osim svega toga valja naglasiti da se u praksi često vidi i kombinirana ozljeda preponskih i dijela trbušnih mišića, a sve poradi njihove zajedničke funkcije u određenim kretnjama ljudskog tijela u prostoru. Nije neobično da ozljeda trbušnih nastupi kao posljedica ozljede preponskih mišića i obrnuto. U cijelu dramu može se uključiti i gornje hvatište velikog butnog mišića (rectus femorisa), te dodatno zakomplicirati i onako ne baš jednostavno i brzo liječenje. Stoga je vrlo važno ozljedu prepoznati odmah, te isto tako brzo započeti liječenje, a poradi svih mogućih komplikacija izbjegavati samoliječenje, te cijeli postupak oporavka sprovesti pod nadzorom liječnika specijaliste i vodstvom fizioterapeuta.
