Na današnji dan 1997. godine rodio se Stjepan Vojnić. Nažalost napustio nas je u svojoj 19. godini, a mi čuvamo i čuvat ćemo uspomenu na njega.
Kako ništa u životu nije slučajno tako ni moj prvi susret sa Stjepanom nije slučajan. Rodio se na današnji dan 1997. godine, a prerano nas je napustio u 19. godini života. Za svog života Stjepan je spojio Slavoniju i Hercegovinu, Cibaliju i Zrinjski. Zbog Stjepana sam zavolio Cibaliju, Vinkovce i njegovu prekrasnu obitelj. Postali smo prijatelji za cijeli život, a priča o Cibaliji, Zrinjskom i Ultrasima i danas traje i trajat će sve dok Bosut i Neretva teku kroz Vinkovce i Mostar.
Danas prebirem sjećanja i sjećam se svakog susreta sa Stjepanom. Sjećam se zajedničkih utakmica Cibalije i Zrinjskog. Sjećam se sjaja u njegovim očima kada je dočekao da se njegova dva omiljena kluba sastanu na utakmici u Gabeli. Sjećam se i kada su navijači Zrinjskog kada su ugledali Stjepana zapjevali pjesmu posvećenu njemu. Što mu život nije dao dala mu je ljubav prema Cibaliji i nogometu. Taj dan bio je Hercegovački derbi između Zrinjskog i Širokog i taj dan je Stjepan na poklon dobio kapetansku traku HŠK Zrinjski od našega Stoje. Taj dan je i Cibalija svladala Zadar i nitko od Stjepana sretniji nije bio.
Sjećam se i njegovog mjesta na stadionu Cibalije. To je danas kultno navijačko mjesto na kome je spomenik Stjepanu koje pohode navijači svih klubova. Ono što nikome nije uspjelo u Hrvatskoj uspjelo je Stjepanu. Bio je i ostao simbol Slavonije, Vinkovaca i Cibalije. Bio je borac koji je u svaki novi dan ulazio s osmijehom na licu i s molitvom na usnama. Bio je sve ono što mu život nije dao, a sve to je opisano u pjesmi posvećenoj njemu i Cibaliji. Na posljednji počinak su ga ispratili u dresu Cibalije i s kapetanskom vrpcom Zrinjskog. Taj dan prije sedam godina bio je jedan od najtužnijih u mom životu. Taj dan sam suzu pustio za Stjepanom koji je vječni počinak našao na groblju u Vinkovcima odakle pogled puca na stadion Cibalije.
Danas sedam godina poslije na dan kada je rođen Stjepan je uvijek s nama koji ćemo ga vječno pamtiti. On je i sa svojom Cibalijom i negdje gore prati svoju svetinju i čeka dan kada će se opet vratiti u najveći rang. Život leti moj Stjepane, mi ćemo čuvati uspomenu na tebe i sjećat ćemo se svih trenutaka provedenih s tobom. Bio si i ostao samo mali Stjepan i naš Stjepan uvijek radostan u dresu svoje Cibalije. Dragi naš Stjepane neka ti je laka ta zemlja Slavonska koju si toliko volio…
HERCEGOVINA.in
