Naši rezultati govore sami za sebe, a mi ćemo se boriti i dalje stajalo je u objavi ŽKK Zrinjski 2010. Jedna rečenica, a govori puno u najmanju ruku kao neka knjiga sa puno stranica. Ta knjiga se počela pisati 2010. godine na prvom praznom listu papira ili u prijevodu klub je krenuo od nule ili još preciznije od minusa jer je valjalo platiti sve namete za registraciju .
Za ovih 13 godina postojanja bilo je puno uspona i sjajnih rezultata. Bilo je i padova, ali su se nakon njih Plemkinje dizale i bile još bolje i još jače. Za tih 13 godina u klubu je ponestalo vitrina da odlože sve silne pehare koje su osvajale na svim razinama i u svim kategorijama. Teško je sada nabrojiti sve uspjehe, ali je uz premijerni nastup u PL BiH i zlatne državne medalje u kadetskoj konkurenciji najveći uspjeh što stotinjak djevojčica nije na ulici i ne bulje u mobitele nego svakodnevno treniraju sport koji vole. Uspjeh kluba je još veći kada se zna da cijeli kadar dolazi iz Mostara. Nema tu nikakvih pojačanja kojima se moraju plaćati ugovori i skupi stanovi. Ove godine najveće pojačanje kluba je što su cure starije i iskusnije za jednu godinu, kao i činjenica da njihova trenerica Nikolina nikada ne odustaje od svojih djevojaka i od svoga kluba. Da se bavi samo košarkom, treniranjem i taktikom vjerojatno bi i onako odlični rezultati bili puno bolji, a ovako se crpi i troši na traženju sredstava koja život znače da klub opstane.
Nažalost u ovom gradu i županiji malo je onih koji hoće pomoći ovako jedan vrijedan sportski kolektiv. U ovom gradu sve počinje, ali i završava s obećanjima. Stara poslovica kaže i da je obećanje ludom radovanje, pa je to nažalost tako i u našoj sportskoj stvarnosti. Sport se ovdje ne cijeni po rezultatima, jer da jeste Plemkinje bi bile na vrhu liste prioriteta gradu, županiji, pa i državi čije su kadetske prvakinje.
Dobri rezultati su i jedan veliki uteg za sve one koji bi trebali brinuti o sportu. Puno lakše im bilo da nema uspješnih klubova i pao bi im teret kada bi ti klubovi prestali postojati. Primjera je puno i znamo gdje su danas klubovi koji su ne tako davno osvajali naslove na državnoj razini. Godinama smo tražili dvoranu za te klubove. a danas nažalost ona nije ni potrebna jer u njoj neće imati tko igrati. Ako je to nečiji cilj onda je na najboljem putu da ga ostvari.
Lijepo je vidjeti na proglašenjima sportaša i sportašica sve one uzvanike kako oduševljeno plješću dobitnicima nagrada i to je nažalost sve što ih veže za sport. Postoje čak i sportski novinari koji su članovi žirija za izbor najboljih, a da nikada nisu nogom kročili u dvoranu na Bijelom brijegu. Tema je ovo koja je prožvakana na stotine puta i nikada se ništa promijenilo nije. Nova sezona donosi stare probleme, a glavni je kako izgurati godinu.
Rezultati koji govore za sebe nisu neki veliki mamac onih koji odlučuju o sportu, pa će i dalje sve ostajati na molbama od strane kluba i obećanjima od strane dužnosnika koji su gospodari svega, pa nažalost i sporta.
Vrijedi jedino istaći HŠK Zrinjski koji je uvijek spreman pomoći i kapa do poda ljudima iz kluba koji shvaćaju koliko znači da grad ima još uspješnih sportskih kolektiva. Plemkinje će se i dalje boriti i nikada neće odustati niti okaljati ime svoga kluba i grada iz koga dolaze. Da sada pišemo o nečijem obrazu nema svrhe pošto ti i nemaju obraza. Idu dani, lete godine a za sport ovdje nikoga izgleda nije briga. ŽKK Zrinjski 2010 će uprkos svemu ostati i opstati, a što ih više lome Plemkinje su jače i njihovi rezultati govore u prilog tome.
HERCEGOVINA.in
