Na današnji dan 25. listopada 1478. godine u Rimu je umrla kraljica Katarina Kosača Kotromanić.
U čast i sjećanje na našu slavnu kraljicu Katarinu Kosaču Kotromanić napisala sam ovu pjesmu
KATARINA, TI KRALJICE NAŠA
Povjest naša jaka je i slavna,
što potječe iz vremena davna,
stvarala se kroz vijekove duge,
sa ponosom i sa mnogo tuge.
Hercrg Stjepan dade temelj sveti,
domovini gdje ćemo živjeti,
pa po njemu dobi ime svoje,
Herceg zemlja, domovina to je.
Mnoge kule on je sagradio
i svoj narod tu je naselio,
od Blagaja, Počitelja grada,
Mostara i Ljubuškog,
gdje živimo sada.
U Blagaju rodila se dva njegova sina
I prelijepa kćerka Katarina,
udade je u Bosnu Srebrnu,
da sve spoji u državu jednu.
Kad su došla i ta zla vremena,
Katarina bješe hrabra žena,
borila se za svoj narod sveti,
bješe spremna za njega umrijeti.
Turski zulum dođe nam prokleti,
pa naredi djecu joj uzeti,
oteli su dva njezina sina,
razboli se zbog tog Katarina.
Htjede turčin i nju da ubije,
ali narod dozvolio nije,
u Rim ode, u stolicu svetu,
sklonili je dušmanu prokletu.
Patila je zbog dva svoja sina,
proklinnjala zulum od turčina,
umrla je za njih nije znala,
do kraja je djecu dozivala.
I povjest je jedna ispisana,
od kraljice naše Katarine,
o tom’ svemu ja sam naučila,
moraš i ti naučiti sine.
Katarina Zovko Ištuk
Mostar 25. listopada 2023.
