Zadnjih dana su vijesti iz Crne kronike bile zastupljenije već obično.
Silna ubojstva, razbojstva, premlaćivanja, ugnjetavanja, zastrašivanja, upadanje u privatne posjede, samo su neki od stravičnih događaja iz okruženja.
Naprosto je nemoguće ne osjeti strah i veliku zabrinutost.
Stvara se klima koja ledi krv u žilama.
Ljudi sve glasnije govore da se ne osjećaju sigurno.
Već duže vrijeme zbog ovakvih i sličnih stvari u razgovoru se čuje da smo postali “Divlji zapad”.
Međutim i na “Divljem zapadu” su postojala “neka pravila”.
Divlji zapad, naziv koji podrazumijeva predio današnjeg SAD-a zapadno od Mississippija u vremenskom periodu između Građanskog rata i kasnog 19. stoljeća.
Kao okruženje u brojnim književnim i filmskim djelima, to razdoblje i područje ubrzo su postali toliko popularni da su doveli do razvoja vlastitog žanra zvanog “Western”, u kojima je često predstavljena romantična slika ere koju karakteriziraju izolirani slučajevi nasilja. Iako je stari zapad često viđen kao neobično nasilan, neki prosuđuju da je on bio “daleko civiliziraniji, mirniji i sigurniji od današnjeg američkog društva”.
S toga nije teško zaključiti po vrlo mučnim događajima koji iz dan u dan potresaju i postaju sve brojniji, da smo premašili fazu “Divlji zapad” i postajemo doslovno “DIVLJI ODPAD”. Gdje je tomu kraj?
Ljudi ne prihvaćaju da živimo u sigurnom okruženju dok god nam svako jutro uz kavu “izbacuju” naslovi o novom ubojstvu, razbojstvu, silovanjima, ugnjetavanju, gdje migranti upadaju u obiteljske domove i napadaju po ulicama….
To nije normaln, niti će ikada biti normalno, a pogotovo pružati osjećaj sigurnosti.
Ne osjećamo se više sigurnima ni u vlastitim domovima, a kamo li na ulici.
Ljudi ne osjećaju sigurnost već strah!
Daniela Škegro/HERCEGOVINA.in
