Martina Pandža rukometašica HŽRK Zrinjski dala je interviju za mrežnu stranicu ilići.info koji prenosimo u cijelosti.
Draga Martina, hvala ti što si odvojila svoje slobodno vrijeme da govoriš za našu stranicu.
Hvala vama na pozivu!
Profesionalna si rukometašica, pa ćemo krenuti s onim najvažnijim, kada si se počela baviti s rukometom? Je li to bilo samovoljno ili na poticaj nekoga?
Rukometom sam se počela baviti od svoje 10. godine. Ove godine će biti punih 15 godina. Više samovoljno, jer mi se nitko u obitelji nije bavio posebno rukometom. I nakon tog prvog treninga koji je bio u maloj dvorani Građevinske škole, rodila se prava ljubav prema tom sportu.
Koliko odricanja zapravo zahtjeva ovakva vrsta sporta?
Pa od početka zahtjeva velika odricanja. Kao dijete koje je tek počelo trenirati rukomet svako ljeto bi provodila po turnirima, svaki dan bi imali treninge. I sada se sjećam mi treniramo na Vojničkom, trčimo, a vani preko 35 stupnjeva. Sva djeca idu na more, a ti imaš treninge. Znam da bi često izostala iz škole zbog raznih turnira. I evo sada kada je to ozbiljnije, ti si jednostavno svaku večer rezerviran za treninge, svaki vikend za utakmnice. Nema tu puno slobodnog vremena. Dok moje prijateljice izlaze, ja uglavnom ne mogu. Ali nekako nikada nisam gledala na to kao da ja nešto propuštam u životu radi rukometa. Jednostavno i dan danas uživam u toj igri.
Kako bi opisala svoj rukometni put koji si dosad prošla? Što si naučila, koliko su te ta iskustva učinila ovakvom kakva si danas?
Prošla sam sve i svašta. Počela sam naravno iz hobija kao i svaka druga djeca. Jednostavno sam se zaljubila. Igrala sam za sve Mostarske klubove (Kosača, Katarina i Zrinjski). Uvijek sam dodatno trenirala, zaista uživam u tome. Cijelu svoju srednju školu vozarila sam na treninge, prvo do Jablanice pa kasnije i do Gruda. Promijenila sam dosta trenera i odlazila na razne rukometne kampove po Hrvatskoj, Srbiji i BiH. Nakon završetka škole odlučila sam pokušati vani i vidjeti kako to ide van naših granica. Odlučila sam se za Njemačku. Tu dolazi posebna priča moga puta od četri godine provedene tu. Mogu samo reći da sam otišla ne znajući nikoga, snalazila sam se sama na razne moguće načine, nisam ni jezik poznavala. Nailazila na razne prepreke. A vratila sam se sa puno iskustva, velikih poznanstava, dobro odigranih utakmica. Imala sam dosta dobrih, a i onih teških trenutaka. Ali sve u svemu jedno jako dobro iskustvo u životu.
Što ili tko je tvoja najveća motivacija?
Roditelji koji su me od prvog dana pratili i bodrili.
Spomenula si Njemačku, možeš li usporediti kvalitetu i način igre u BiH i Njemačkoj?
Velika je razlika. Tamo se stvarno dosta ulaže u rukomet. Mi imamo velike talente ali nemamo uvijete. Liga je dosta jaka, njihova 3. liga je na razini naše 1.
Ove sezone igraš za Zrinjski, kako si zadovoljna rezultatima kluba i svojim igrama?
To je jedna mlada ekipa. Rezultati mogu i moraju biti još bolji. Ima tu još dosta mjesta za napredak.
Koji su ciljevi kluba?
Cilj kluba je i ove sezone ostati u društvu najboljih u Premijer ligi.
Uz Zrinjski, nastupaš i za reprezentaciju BiH, koliko ti znači predstavljati svoju zemlju i kakva su iskustva igranja za reprezentaciju?
Reprezentacija je samo kruna svega što sam postigla u rukometu i nagrada za moj trud. Ponosna i sretna sam zbog poziva, mislim da je san svakog sportaša doživjeti to barem jednom u životu.
Možeš li nam reći kako izgleda jedan dan profesionalnog rukometaša?
U Njemačkoj kada sam igrala na visokim nivou, živjela sam pravi profesionalni život sportaša. Imala sam ponekad jutarnje treninge u teretani. Kasnije bi svoje vrijeme provodila učeći za faks, kavu i spremanje obroka. Navečer opet imaš trening rukometa, videoanalizu i pripremu za utakmnicu.
Za naše mlađe mještane, kad se prisjetiš srenjoškolskih dana, možeš li nam reci kako si usklađivala školu, treninge i ostale obaveze?
Nastavnici i profesori u školi su znali da igram rukomet. Često sam izostala iz škole ali nikad nije bilo većih problema. Znala sam često nositi knjige i učiti po autobusu. Snalazila sam se na razne načine.
Je li zbog toga žališ za nečim što si propustila?
Definitvno ne. Misim da sve desilo sa razlogom.
Koje su tvoje ambicije, ciljevi i želje?
Želim još igrati rukomet. Cilj je bio ostati još malo vani. Zbog privatnih razloga sam se vratila. Ako bude opet dobre prilike možda odem negdje, ali to ćemo vidjeti sa vremenom.
Za kraj poruka našim čitateljima i kako si zadovoljna stranicom Ilici.info?
Pozdrav svim našim sumještanima, a sve pohvale za rad na stranici Ilici.info, jedna jako dobra stvar koja se pokrenula, samo tako nastavite!
