Jeste li ubrali svijeće za sutra i jel se još držite naših starih običaja?
Ne zaboravimo običaj umivanja u cvijeću.
Ovaj običaj provodi se tako da se ubere cvijeće čije se latice potope u čistoj vodi, u kojoj onda ukućani obavljaju ranojutarnje umivanje. Običaj povezuje se s ljepotom, zdravljem i blagostanjem.
Posuda se večer prije Cvjetnice blagoslovi i ostavi je će se u noći u ovome cvijeću i vodi umiti najprije anđeli, a sutradan u Cvjetnom jutru i sva djeca i ostali ukućani.Jedna od poruka jest da valja oprati dušu u anđeoskoj vodi i cvijeću te slaviti Uskrs.
Čovjek je cvijet što cvate na ovoj zemlji, ali mu je korijen u vječnosti.
Za vrijeme umivanja, prema običaju, naglas se izgovara molitva:” Umivam se, dragi Bože, u cvijeću, i molim te za svoju sreću. Molim se svom anđelu čuvaru, koji se umi u cvjetnoj vodi, da me, Božja ljubav preporodi!” Nakon toga ide se crkvi i blagoslov maslinovih, lovorovih, palminih grančica…
Nakon svete mise blagoslovljene grančice vjernici nose u svoje domove gdje ih najčešće postavljaju uz raspelo.
U Dalmaciji je tradicija da se blagoslovljene grančice nose imena grobove svojih voljenih.
Šesta korizmena nedjelja naziva se Nedjelja Muke Gospodnje, Cvjetna nedjelja, Cvjetnica, Palmana nedjelja, Neđilja od pome itd. Prisjećamo se Kristovog svečanog ulaska u Jeruzalem i početka njegove muke. Prije svete Mise bude procesija s cvijećem i grančicama, a u crkvi se pjeva ili čita Muka. Raširen je običaj umivanja u cvijeću, a ponegdje se u crkve nose posebno pletene maslinove ili palmine grančice.
Hippolyte Flandrin (1842.), Svečani Isusov ulazak u Jeruzalem
Nedjeljom Muke Gospodnje započinje Veliki tjedan, a sadržajno se dijeli na dva dijela: spomen na svečani Kristov ulazak u Jeruzalem i početak njegove muke. Slavlje počinje procesijom, tj. okupljanjem vjernika na prikladnom mjestu izvan crkve ili u nekoj manjoj crkvi, zatim se blagoslove grančice, navijesti Evanđelje i u ophodu se ide u crkvu pjevajući “Židovska su djeca”, “Slava, čast i hvala ti”, Psalmi 23 i 46 i druge pjesme. U crkvi se nastavlja misno slavlje, a u službi riječi središnje mjesto zauzima Muka, po mogućnosti pjevana.
Procesija na Cvjetnicu datira još iz 4. ili 5. st., a tada bi se vjernici okupili na Maslinskoj gori i, noseći u rukama palmine i maslinove grančice, hodali prema Jeruzalemu od jedne do druge bazilike, pjevali himne, čitali iz Svetog pisma i molili. S vremenom je taj običaj prešao i na Zapad i proširio se po cijeloj Crkvi. Tako se zadržalo do danas, a odatle dolazi i naziv Cvjetnica ili Cvjetna nedjelja.
Drugi naziv – Nedjelja Muke Gospodnje, vezan je uz drugi dio slavlja, kada se pjeva ili čita Muka. U okviru trogodišnjeg ciklusa svake se godine čita ili pjeva Muka po jednom od sinoptika: u godini A (u kojoj se mi sada nalazimo) po Mateju, u godini B po Marku, a u godini C po Luki. Muka po Ivanu svake se godine pjeva ili čita na Veliki petak. Dinamičnosti i svečanosti radi, a također kako bi se kod vjernika pobudila veća pozornost i ganuće, obično se pjevanje ili čitanje Muke odvija po ulogama, bez pratnje glazbe, nego tek uz intonaciju. Budući da je riječ o početku Kristove muke, to će se još više naglasiti liturgijskom bojom, koja neće biti ljubičasta kako je to redovito u korizmi, nego crvena.
Uz Cvjetnicu se vezuju i neki narodni običaji, a posebno su rašireni umivanje u cvijeću i pletenje palminih ili maslinovih grančica. Za jutarnje umivanje nabere se svakovrsno cvijeće, a posebno ljubičice, potopi se u vodu u lavoru i svatko se od ukućana u takvoj vodi na uranku umije. Iako se uz taj običaj vezuju i praznovjerni elementi po kojima se npr. umivanjem u cvijeću na Cvjetnicu želi postići ljepota, ipak taj običaj daleko prije treba vezivati uz spomen na svečani Kristov ulazak u Jeruzalem i grančice, odnosno razumjeti ga kao poziv da se po cvijeću prisjetimo značenja Cvjetnice i koliko je važno Bogu uvijek iskazivati hvalu.
Lijep je običaj povezivanja župa s mora s onima u unutrašnjosti, na način da one župe ili pojedinci koji žive uz more narežu i pošalju maslinove grančice župama kontinentalnog kraja, a ove ih na Cvjetnicu dijele vjernicima i prikupljaju dobrovoljne priloge za potrebe Caritasa.
Ponegdje postoji običaj pletenja maslinovih ili palminih grančica koje se nose u crkvu za Cvjetnicu. Riječ je o posebnom načinu pletenja, koji zahtijeva i znanje i strpljivost i vještinu. U dubrovačkom kraju poznata je dubrovačka poma (poma = palma), a odakle su se u onom kraju i udomaćili nazivi za Cvjetnicu – Neđeja od pome ili Palmana nedjelja. Na vrhu pome stavlja se pleteni križ, a nakon blagoslova na Cvjetnicu nose se kući i zadijevaju za slike, križeve ili se stavljaju na neka druga dolična mjesta.
U nekim je drugim krajevima običaj za Cvjetnicu plesti maslinove grančice, i to od posebnih vrsta (npr. u murterskom kraju od masline duške) koje imaju nešto duže lišće i pogodnije su za pletenje. Postoje dva načina pletenja: muška palma, koja je jednostavnija i plete se na jednoj grančici, i ženska palma, za koju je potrebna grančica posebnog oblika i plete se s tri grančice.
Sve nam to pokazuje kolika je važnost Cvjetnice kao dana koji nas prisjeća Kristovog svečanog ulaska u Jeruzalem i poziva nas da uvijek Bogu iskazujemo hvalu, ali i kao dana kojim započinje najozbiljnije vrijeme u liturgijskoj godini i vodi nas preko Kristove muke, smrti i počivanja u grobu do radosti uskrsnuća.
