Teško da će Bosna i Hercegovina bilo u kojem pogledu krenuti prema naprijed. Sport, prije svega za nogomet, mnogi kažu da je i najvažnija sporedna igra na svijetu. U Bosni i Hercegovini sport je posljednja rupa na sviralu. Ne samo zbog neulaganja već i zbog ljudi koji su slobodno možemo napisati “s nebesa” upali u ovaj vid “zabave”.
Sportski talenti se smatraju samo oni koji vode porijeklo iz Bosne i Hercegovine, a nalaze se daleko od nje. Ti isti ako ne mogu nastupati za Švedsku, Hrvatsku, Srbiju, Norvešku… prihvaćaju sportske nastupe za državu iz kojih potječu njihovi roditelji. Sportski uspjesi su normalno mizerni, jer vidimo gdje se nalazi npr. nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine za koju nastupaju većinom osobe koje nisu mogle proći u nekim drugim zemljama.
Domaća djeca se većinom zaboravljaju i tako ide iz godine u godinu. Niti se išta pomjera s mrtve točke, niti se išta pozitivno događa. Sportska borilišta najčešće propadaju ili se djelomično održavaju, tako da smo po svim pogledima daleko ispod naših susjeda.
Da se vratimo ipak onima koji “pune” tribine i kojima je ovaj tekst namijenjen.
Navijači u Bosni i Hercegovini se svode na nekih par stotina zaljubljenika u ovom slučaju nogomet. Ima tu i jedan dio, ali ruku na srce, mali dio koji svoju ljubav prema klubu ispoljava na onaj neprimjereni način. U kakvom društvu živimo i tu se “skupi” mizeran broj ljudi.
Autor ovih redaka obišao je dosta stadiona širom Europe i vidio da se moraju kontrolirati te navijačke mase koje broje po nekoliko tisuća vatrenih navijača. Među istima bude i više stotina onih huligana pred kojima i te europske policije znaju nekad uštopati. Zabrana kao i kod nas nema. Policija svoj posao odrađuje kako ga odrađuje i jednostavno u ovakvim slučajevima ne smije niti može da kaže “da nekom ne može pružiti sigurnost”. Ukoliko to kaže, onda ili je netko nesposoban da radi posao za koji je plaćen, a tu plaću dobiva od poreskih obveznika koji su navijači, pa čak i onih “pijanih glava”…
S druge strane u nas je očito problem organizirati prihvat maksimum 200-300 navijača u kojima se nađe i par pijanih glava. Nema što najlakše je udariti zabrani navijačima da dođu i pogledaju svoj klub. Najteže je izgleda pojedincima izvaditi ruke iz džepova i raditi svoj posao.
Ovo je pogotovo vidljivo u Hercegovini u kojoj se zabranjuju prosvjedi prosvjetnim radnicima, dolasci gostujućim navijačima…
Također, moramo istaknuti i da se Gradonačelnik Mostara dr. Mario Kordić putem svoje službene fb stranice obratio javnosti i kazao da je protiv ikakvih zabrana na sportskim natjecanjima.
