Nakon dugih 26 godina profesionalne karijere, sinoć, u svojoj Rijeci od profesionalnog igranja košarke oprostio se Siniša Štemberger!
Igrač sa najviše poena za Široki u ABA Ligi, igrač čije suze radosnice su u krcatoj Pecari obilježile titulu Prvaka BiH te godine koju je posljednji put osvojio sa sportskim ponosom Hercegovine i igrač koji je jedno obećanje o povratku ispunio unatoč financijski boljim ponudama je bio i ostao veliki ljubimac navijača HKK Široki.
Štembini nastupi, trojke i sve ono što je dao za HKK Široki će svakako ostati u sjećanju svih onih kojima je ovaj klub u srcu, a mi mu se ovim putem želimo zahvaliti na svemu što je dao HKK Širokom i košarci gdje god da je nastupao, poručili su iz kluba.
Siniše Štembergera, je košarku profesionalno igrao čak 26 godina, još od 1998. godine pa sve do kraja prošle sezone kada se s riječkim klubom vratio u Premijer ligu.
Te 1998. godine sa Štembergerom su u ekipi bili i Marino Baždarić te Davor Kus, koji su ostali u košarci i nakon igračke karijere. Baždarić je već godinama direktor omladinskog pogona Cedevite Junior, dok je Kus sportski direktor Kvarnera 2010, piše portal Borak.tv.
– Štembo je došao praktički tamo sa slovenske granice, ha, ha i svaki dan je dan mijenjao dva, tri autobusa da bi došao na trening. Bilo mi je fascinantno da prolazi toliki put i to dva puta na dan. To je volja i želja koja se danas teško može naći. Ja to često naglašavam i danas kada radim s djecom, kad imaš takvu posvećenost i želju kao što je on imao, ne može proći, a da te ne nagradi. Mislim da je njegova karijera bila respektabilna i da je dugo trajala. Početaka se sjećam s velikom dozom simpatije, ali prije svega na to gledam kao putokaz svim mlađim generacijama – kaže Baždarić, koji je nekoliko mjeseci stariji od Štembergera, ali on je svoju igračku karijeru zaključio prije deset godina, odnosno koju godinu prije Davora Kusa.
– Nismo se puno viđali nakon odlaska iz Kvarnera, ali neki odnosi ostaju zauvijek i to je ljepota svega. U to vrijeme kada smo imali 18 ili 19 godina, rijetka je situacija bila da u istoj ekipi imaš šest, sedam igrača u samo godinu dana razlike. Svi smo bili dovoljno mladi i neiskusni, tako da smo imali sreću što smo imali košarkaški cilj. Bili smo radna ekipa, bila je dobra atmosfera na treningu, ali je bio zadovoljen i neki društveni aspekt. Zaista se poklopilo puno faktora koji su sigurno utjecali na naše uspjehe – dodao je Davor Kus.
