Običaj i obrede Badnjega dana treba čuvati i prenijeti mlađim generacijama.
Sjećate li se lijepih običaja na Badnji dan?
Na Badnju večer, kad se ukućani okupe oko stola, domaćin iz pojate donese slame, te nakon pozdrava; ” Hvaljen Isus i Marija” , počne moliti Oče naš…, te posipati slamu po kući. Tako prosuta slama, koja simbolizira mjesto Kristova rođenja (štalicu u Betlehemu), ostaje u kući do Sveta Tri Kralja. Za nas djecu je to bilo posebno zadovoljstvo jer smo se mogli nesmetano igrati i valjati po slami do mile volje. Nakon toga domaćin u kuću unosi badnjak. To su bila tri drveta hrast (duba) posebno pripremljena ( oduvijek se smatralo da tri badnjaka znamenuju Presveto trojstvo), koji će gorjeti cijelu badnju večer i Božić. Samo paljenje badnjaka simbolizira svijetlo u noći Kristovog rođenja. Unoseći badnjak u kuću domaćin bi pozdravio: ” Hvaljen Isus i Marija – dobro vam došao Badnji dan i porođenje Božje (negdje bi rekli Isusovo)”. “I s tobom zajedno” – odgovorili bi ukućani, te bi započinjali zajedničku molitvu za zdravlje, mir i dobro cijele obitelji u nadolazećoj godini. Domaćica kuće uzme kanticu blagoslovljene vode poškropi kuću, moli Vjerovanje i tako obiđe sve prostorije u kući i sve gospodarske zgrade. S domaćicom ne ide nitko, ona to sam čini, ili ako ne može domaćica kaže nekoj drugoj osobi da „poškropi kuću i sve ostalo. Mlađi ukućani odu ubrati bršljanovih grana i idu okitit kuću na nekoliko mjesta, tako i sve gospodarske prostorije.
Također je bio običaj da domaćin nakon večere( koja je obvezno bila posna), poškropi badnjak vinom, kako bi nadolazeća godina bila rodna. Bor bi se kitio ukrasnim bombonima, šećernim kockama, hrastovim šiškama, orasima i sve to umotano u kakav sjajni ili krep papir. Djeca bi uhvatila priliku pa bi pojeli bombone i na njihovo mjesto zamotali nešto drugo. Posebno je veselo bilo u kućama pred odlazak na Ponoćku. Susjedi bi dočekivali jedni druge, te bi uz pjesmu svi zajedno krenuli u crkvu. A kad bi se vratili iz crkve svi bi navalili na sarmu koju bi mater spremila i ostavila na šporetu da se lagano kuhaju dok se ne vratimo iz crkve. Nikad više onako skromnog, ali posebno lijepog Badnjeg dana i Božića koji su se slavili u miru, nadi i veselju i bez strke kakva nažalost vlada danas.
