Zrinjski ove zime vjerojatno neće (morati) prodati nijednu važnu kariku iz svlačionice i shvaćate li kolika je u kontekstu Zrinjskog vrijednost te rečenice?
Sjećate li se zimskih pauza zadnjih 20-ak i kusur godina, kad se panično tražilo koga se može unovčiti kako bi klub preživio do ljeta?
Sjećate li se vremena kada je klub tijekom zime morao prodavati ono najbolje što ima? I kako je lako i brzo zdravo za gotovo uzeta činjenica da se ove zime priča isključivo o pojačanjima momčadi, a ne o tome koga i za koliko prodati?
Sjećate li se ne tako davnog vremena kad klub nije mogao ‘nagovoriti’ svoje mlade igrače na više od godinu ili dvije ugovora? A danas naši najbolji i najpotetniji juniori imaju trogodišnje i četverogodišnje ugovore koje će, jasno je svima, osigurati klubu bolju pregovaračku poziciju i bogat(ij)u odštetu.
Sjećate li se vremena kad se blejalo i sprdalo s konceptom jakog Zrinjskog, a sad se raskolačenih očiju i usta gleda kako gazimo do devetog naslova.
Najbitnije je da su u ovoj priči ljudi kojima je do kluba stalo, a to je nešto na što svaki navijač koji je u tome sudjelovao i koji je kupio kartu, dres, šal, jastučić ili privjesak može i mora biti ponosan. I zato danas svatko od njih ima pravo biti sretan i zato se danas toliko ljudi i identificira s njim.
A Ultrasi, svojom energijom i snagom utemeljenoj na djelima dokazanoj odanosti Zrinjskom, od kluba su sagradili tvrđavu koja je danas otporna na sve ono što se izvan nje događa. Strenght and honor su savršen sinonim koji opisuje sve ono što Zrinjski danas ima u sinergiji sa svojim navijačima.
Našu snagu više ne može ni uništiti ni urušiti bilo kakva vanjska sila. Minirati je mogu samo gluposti i nasjedanja na afere i laži koje fabriciraju oni kojima jak i stabilan Zrinjski iz raznoraznih razloga nimalo ne odgovara.
Stoga je ogromna odgovornost onih koji sudjeluju u klupskim procesima da krivulju napretka koja je u klupskom životu vidljiva na svim razinama – hrane i zalijevaju.
Zrinjski je danas izgradio vlastitu samoodrživost koja nije ni jeftina, ni jednostavna. Zato danas moramo imati megalomanske apetite i predatorske ambicije i moramo katapultirali na potpuno novu razinu. Liga prvaka je sveti gral, jer nećemo vječno vaditi “zlatnike iz ćupova”. To je spas za dugogodišnju (financijsku) strategiju. Ove godine, sljedeće ili one iza, kad god bilo – do lige prvaka moramo doći.
To je neminovno ako budemo nastavili putem kojim idemo i snovima koje sanjamo.
Zato svima onima u ovoj zemlji, regionu i dalje u inozemstvu koji vjeruju u naš put i naše snove, kojima je naš klub drag, a posebno onima kojima smo u srcu želim uspješnu i sretnu dvije tisuće dvadeset i petu!
Živi i zdravi bili…
Jadranko Brijun
