Svaki Hercegovac uvik drži u sebi i ljubomorno čuva pečat svoje rodne grude, on ga stalno teglji za sobom.
To teško breme puno običaja, tradicije, slika i sićanja iz ditinjstva.
U novom svitu ponekad ositi potribu da zbaci sa sebe to teško breme, ali odma pomisli u sebi.
Što bi to bio čovik bez svog ognjišća i zavičaja.
Samo jedan slučajni prolaznik, neko koji tumara u bespućima vlastitog života, putnik namirnik bez cilja i voznog reda.
Hercegovina nije samo geografski pojam, ona je puno više od toga.
Ne mere se to ni ričima izreć.
Neki van Hercegovine to ne mogu ni razumiti, nemoj te im to zamirit.
Hercegovina, do vika ognjišće…
Bodo Lončar