Kada su rukometaši Zrinjskog istupili iz lige mnogi su likovali. Društvene mreže su gorile od komentara u kojima se uglavnom pisalo o rasturanju i gašenju kluba. Naravno najglasniji su bili oni koji nikada nogom nisu kročili u dvoranu, ali Mostar je takav grad koji se ne trpi uspjeh, a voli se radovati neuspjehu.
Nekoliko volontera i zaljubljenika u sport, rukomet i Zrinjski nisu se obazirali na komentare. Odlučili su krenuti praktički od nule, a da pri tom klub nije ugašen. Korak po korak krenulo se s mlađim kategorijama i istovremeno s uređivanjem Rukometnog doma na Kampusu u Rodoču. Talenta u Mostaru nikada nije manjkalo i s obzirom na uvjete u kojima se radilo grad na Neretvi i Zrinjski su svjetski fenomeni u stvaranju vrhunskih igrača. Iz praktički ničega uz samo dobru volju i ljubav prema rukometu i Zrinjskom odavde su potekli braća Karačić, Marino Marić, Vedran Delić, Filip Vistorop i još mnogi majstori rukometa koji su nosili reprezentativne dresove. Da ih je danas okupiti u jednu ekipu pomeli bi konkurenciju, ne samo u BiH nego i mnogo šire.
Na prste se mogu nabrojati ljudi koji su ostali vjerni Zrinjskom, a to su prije svega Pušić, Stojkić, Škobić, Sesar, Melo i naravno nezaobilazni Filip Garmaz Pile. I kada su krenuli s nule obećali su povratak na stare staze slave i sada su na pravom putu da to i ostvare. Vrijedi istaći i povratak Damira Saltarića u školu rukometa i njegov rukopis već je itekako vidljiv. Tu je svakako i domaći trenerski kadar i dvojac Mandarić-Džeba koji rade sjajan posao, te odlični treneri koji rade s mlađim kategorijama.
Ne možemo a ne spomenuti ni veterane kluba koji su uvijek uz svoje Plemiće i naravno pohvaliti ih za veliki turnir koji su podarili Mostaru. Donatorska noć pokazala je koliko je klub sazrio na svim razinama. Mladi Plemići su se i okitili titulom državnih prvaka što je veliki korak ka ostvarenju svih zacrtanih ciljeva.
Kraj prošle i početak ove godine pokazali su da su Mostar i Zrinjski visoko pozicionirani na rukometnoj karti Europe. Kraj godine donio nam je tradicionalni ALL Star spektakl kome su se odazvali oni koje smo već nabrojali i koji su krenuli odavde prema rukometnim visinama. Početak nove donio je veliki Handball Winter Cup 2025 na kome je sudjelovalo 500 mladih rukometaša iz tri države.
Sjajna je to uvertira na nastavak sezone u kojima Plemići idu po povratak u Premijer ligu. Koliko je klub danas ozbiljan dovoljno govori podatak da se ide na pripreme u Makarsku, te da se igra pet pripremnih utakmica s dosta jakim protivnicima iz regije. Nitko danas ne sumnja da će Plemići od iduće godine igrati u društvu najboljih, i da će dvorana na Brijegu baš kao nekada biti pretijesna da primi sve navijače.
Mi smo tu uvijek uz klub da podsjetimo nevjerne tome da Zrinjski nije nestao i da ga nitko nije rasturio. Kako se klub diže oni koji su ga kritizirali vjerojatno će (ako to već nisu) tapšati ljude koji ga vode i čestitati im na uspjehu. I tako idu, prolaze godine a mi budni sanjamo Marića i Karačića u najdražem dresu s lentom kako slave titulu prvaka BiH. Mislili su neki da ga neće biti, ali su se gadno prevarili.
