Jedno od vatrenijih gostovanja u to vrijeme bilo je u Tuzli protiv Slobode. U to vrijeme Tušanj je imao samo jednu tribinu, tako da je utakmica proglašena rizičnom. Na gostovanje se krenulo s autobusom koji je bio pretrpan i s nekoliko osobnih vozila.

Mi smo svoje vozilo iznajmili, a krenuli smo nas četvorica, ali smo u Sarajevu pokupili i Vahu koji je odmah čim je ušao u auto donio duh zajebancije, ali i zadah konjaka. Gdje će Vaha na gostovanje bez boce, a ovaj puta je to bio konjak. U putu smo pratili autobus, a svi skupa smo stali u Husinu prije Tuzle gdje smo ostavili automobil i krenuli dalje do Tušnja u autobusu uz neizbježnu pratnju policije.

Dolaskom pred Tušanj prvi problemi s kartama. Iako je bio dogovor da se navijači puste, redari na stadionu nisu htjeli čuti za to. Jedan dio ekipe platio je kartu i preko atletske staze došao do tribine koja je namijenjena gostujućim navijačima. Ostatak je ostao ispred stadiona dobrih pola sata utakmice, a onda je od nekud došla naredba da se svi navijači Zrinjskog puste.

Na našem dijelu tribine uobičajena ludnica, navija se iz sve snage. S druge strane domaći navijači, ne oni najvatreniji Fukare nego oni kako mi volimo reći obični su nas častili svakakvim pogrdnim riječima. U par navrata smo i gađani s njihove strane, pa smo im i mi uzvratili. Nakon toga par hrabrijih je navodno krenulo prema nama, a kada su Ultrasi krenuli prema njima oni su ostali iza policije i dalje psujući i prijeteći. Sve to donekle je bilo i podnošljivo dok je Sloboda imala vodstvo 2:0. Zrinjski je uspio poravnati, a onda su se ti obični navijači povampirili. Teško je sada nabrajati sve gadosti koje su nam uputili, letjele su boce i upaljači, a ni mi nismo ostali dužni.

Kada je utakmica završila proslavili smo dobar rezultat s našim igračima, a policija nas je na stadionu zadržala dobrih pola sata. Kada smo konačno krenuli vidjeli smo da se oko stadiona komešaju domaći navijači. Imali smo naravno policijsku pratnju koja nije spriječila domaće navijače da nam kamenuju autobus. Letjelo je staklo na sve strane. autobus je stao i dok smo izašli iz njega hrabri napadači su se dali u bijeg između zgrada. Policija nas je vratila u bus i ispratila do Husina gdje je šofer kartonima zatvorio polupana stakla i tako se krenulo nazad za Mostar. Svi sretni zbog dobrog rezultata, ali i dobro odrađenog gostovanja.

Utakmica se igrala 18.09.2004 godine i završila je 2:2