U Zagrebu je koncem 2024. godine u organizaciji nakladničkoga poduzeća Alfa d. d. i Nacionalne zajednice Bugara u Republici Hrvatskoj objavljen Bugarsko-hrvatski rječnik Milana Nosića. Recenzenti su navedenoga rječnika: dr. sc. Artur R. Bagdasarov (Moskva), dr. sc. Ivan G. Iliev (Plovdiv) i dr. sc. Anja Hoyt-Nikolić (Zagreb), urednik izdanja je dr. sc. Ivo Pranjković (Zagreb). Tehnički su podatci: 652 stranice, format 24 x 17 cm, tvrde plastificirane korice, 397 707 riječi, 1 950 678 grafičkih znakova bez razmaka i 2 347 493 grafička znaka s prazninama (bjelinama) među riječima.
Kao jedan od recenzenata prilažem čitateljima Portala HKV-a kraći tekst o Bugarsko-hrvatskom rječniku, također i kraći prilog o autoru toga rječnika.
Bugarsko hrvatski rječnik
O Bugarsko-hrvatskom rječniku
Leksikografija je znanost koja izučava pitanja sastavljanja rječnika. Danas stručnjaci razlikuju teorijsku i praktičnu leksikografiju. Praktična leksikografija uključuje u se promatranje, odabir, usporedbu i opis leksičkih jedinica jednoga ili nekoliko jezika, u isto vrijeme teorijska leksikografija izučava osnovna načela i pravila ustrojavanja rječnika. Izradba leksikografskih djela obično je dugotrajan i mukotrpan proces u kojem sudjeluje veći broj strukovnjaka (stručnjaka) leksikografa. Iz opće leksikografije izdvaja se prijevodna leksikografija koja uključuje dvojezične i višejezične rječnike. Dvojezični rječnik (ili prijevodni rječnik) jest rječnik koji sadržava popis riječi ili drugih jezičnih jedinica jednoga jezika i njihov prijevod na drugi jezik ili jezike. Dvojezični rječnik rabi dva jezika – jedan je objekt, a drugi sredstvo opisa, njegov subjekt ili „izlazni materinski i ulazni strani jezik“. Postoje znanstveno-tehnički prijevodni rječnici (strukovni, specijalni, tematski itd.) i opći ili općeleksički rječnici. Leksikografi razlikuju mikroustroj i makroustroj prijevodnoga rječnika. Mikroustroj rječnika jest ustroj rječničkoga članka, a makroustroj – međusobni razmještaj osnovnih dijelova rječnika: odsječak koji prethodi tekstovima (npr.: proslov, rječnički ustroj, znakovlje, popis kratica i oznaka), rječnik (korpus) i odsječak završnih tekstova (npr., popis zemljopisnih imena i kratica, literatura). Dvojezični rječnici ne samo da pomažu u izučavanju stranoga jezika i prijevoda tekstova negoli su i važan izvor izvanjezičnih podataka o osobitostima zemlje, naroda, kulture, a strukovni prijevodni rječnici izvor su podataka o konkretnom području znanstvenoga znanja.
Bugarsko-hrvatski opći dvojezični rječnik prof. Milana Nosića iz Rijeke obuhvaća 30 800 rječničkih natuknica iz suvremenoga bugarskoga jezika. Osim općejezičnoga vokabulara dvojezičnik sadržava i stilski obilježene riječi, kolokvijalizme, dijalektizme, zastarjelice, crkvene, pučke i vulgarne izraze, pojedine nazive različitih znanstvenih disciplina. Dvojezičnik se sastoji od Uvoda, Ustroja rječnika (str. V.), Hrvatskih kratica (str. VI. – VII.), Rječnika (A – Я) (str. 1. – 601.), Rječnika bugarsko-hrvatskih zemljopisnih imena (str. 602. – 607.), Rječnika bugarsko-hrvatskih frazema (str. 608. – 621.), Rječnika bugarskih kratica (str. 622. – 626.), Kratke gramatika bugarskoga jezika (str. 627. – 640.), Izvora i literature (str. 641. – 642.).
Naslovna stranica dvojezičnika sadržava obavijest o naslovu rječnika, njegovu sastavljaču, uredniku, ocjenjivačima (recenzentima), izdavaču, godini i mjestu izdanja.
Ustroj rječničkoga članka čini nekoliko osnovnih odsječaka: natuknički, gramatički i istovrijedni. U lijevom se stupcu nalazi: bugarska natuknica, oznaka vrste riječi te rod uz imenicu (m., ž., s.), a uz glagol njegova oznaka svršenosti ili nesvršenosti. Prijevodni bugarsko-hrvatski rječnik sadržava također stilske odrednice i osobito naglašava primjere kada je prijevodna istovrijednica netočna u stilskom odnosu. Prijevod riječi uvijek predstavlja poteškoću jer se opseg značenja riječi u bugarskom i hrvatskom jeziku ponekad ili često ne podudara, preneseno se značenje u dvama jezicima razvija na svoj način. Brojevi, prijedlozi, prilozi, riječce, usklici, veznici, zamjenice označene su odgovarajućim kraticama. Bugarske su natuknice otisnute masnim slovima i navedene su azbučnim redom. Naglašeni vokal u bugarske natuknice označen je kosom crticom iznad slogotvornoga vokala radi bolje uočljivosti naglašenoga sloga. Važna je razlika od hrvatskoga pa i većine slavenskih jezika odsutnost infinitiva u bugarskom jeziku. Rječnički oblik glagola u dvojezičniku predstavljen je u 1. licu prezenta: напиша gl., svr. – 1. napisati; 2. nacrtati. Taj prezentski oblik ekvivalent je infinitivu u drugim slavenskim jezicima. Umjesto infinitiva u bugarskom jeziku često se rabi konstrukciju da + prezent: искам да напиша писмо – hoću napisati pismo. Istopisnice se daju kao posebne natuknice i obilježavaju se arapskim brojevima, npr.:
„газ1 im., m.; mn. газове – plin ♦ задушлив г. – zagušljiv plin; отровен г. – otrovan plin; сълзлив г. – suzavac
газ2 im., ž. – petrolej, petrulje
газ3 im., m. – gaza “ (str. 85.).
U desnom se stupcu nalazi: hrvatska prijevodna istovrijednica ili istovrijednice, primjeri i njihov prijevod. Uz pojedina značenja bugarskih riječi daje se hrvatski prijevod nekoliko istoznačnica ili bliskoznačnica. Kad bugarska riječ ima nekoliko različitih značenja, svako se to značenje odvojeno prevodi iza arapskih brojki (1., 2., 3. itd.). Za bolje poimanje i razumijevanje navedeno je dosta ilustrativnih primjera s prijevodom na hrvatski jezik. U hrvatskom dijelu dvojezičnika autor se služi Babić-Finka-Moguševim pravopisom. Navest ćemo odlomak iz Bugarsko-hrvatskoga rječnika:
„оценител im., m. – ocjenjivač
оценителен prid., m. – ocjenjivački ♦ o. протокол – 1. ocjenjivački list (formular); 2. zapisnik o ocjenjivanju; -лна комисия – ocjenjivačka komisija
оценка im., ž. – 1. ocjena; 2. procjena; 3. predračun; 4. mišljenje ♦ отлична o. – odlična (izvrsna)
ocjena; voj. o. на обстановката – procjena situacije
оценя gl., svr. – 1. ocijeniti; 2. procijeniti; 3. napisati ocjenu
оценявам gl., nesvr. – 1. ocjenjivati; 2. procjenjivati; 3. pisati ocjenu “ (str. 382.).
Pri sastavljanju dvojezičnika autor je iskoristio različite jednojezične, dvojezične i višejezične rječnike i priručnike. U dvojezičnik su kao dodatak unesena dvojezična zemljopisna imena, kratki bugarsko-hrvatski frazeološki rječnik, rječnik bugarskih kratica te kratka gramatika bugarskoga jezika. Bugarsko-hrvatski rječnik Milana Nosića pupunjava dvojezičnu leksikografsku prazninu, zadovaljava kako potrebe akademske zajednice, tako i onih koji uče bugarski i hrvatski jezik. On je istodobno tumač spajanja i razlikovanja dviju sociokulturnih jezičnih zajednica. Vrijedan je priručnik studentima, prevoditeljima i poslovnim ljudima, svima zainteresiranim za kontrastivno i usporedno proučavanje hrvatske i bugarske etnolingvokulture.
O autoru Bugarsko-hrvatskoga rječnika
Prof. dr. sc. Milan Nosić je rođen 5. srpnja 1946. godine u Radišićima kod Ljubuškoga, u Hercegovini. U matičnoj knjizi humačke župe kao datum rođenja upisan je 25. kolovoza. Osmogodišnju školu i gimnaziju završio je u Ljubuškom. Studirao je od 1. listopada 1965. do 23. travnja 1970. god. južnoslavenske jezike i književnosti (osim bugarskoga) pod A (8 semestara), zapadnoslavenske jezike (osim lužičkoga i poljskoga: češki u Zagrebu, češki i slovački u Pragu) pod B (6 semestara), te romanske jezike (samo francuski i latinski) pod C (2 semestra), na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Milan NosicNakon četiriju zagrebačkih semestara nastavio je od 1. listopada 1967. god. na Filozofskom fakultetu Karlova sveučilišta u Pragu studij slavistike koji je zbog sovjetske intervencije u kolovozu 1968. god. prekinuo i završio u Zagrebu. Tijekom studija u Zagrebu pohađao je nastavu ruskoga jezika u večernjoj školi stranih jezika. Osnove poljskoga jezika kao gostujući profesor svladavao je u Krakowu u jesen 1989. god. Znanje ostalih slavenskih jezika stjecao je tijekom četrdesetogodišnjega radnoga vijeka i nakon toga. Diplomirao je 23. travnja 1970. god. klauzurnim ispitom iz novije hrvatske književnosti pred akad. prof. dr. sc. Miroslavom Šicelom. Nakon završetka studija služio je vojni rok u Danilovgradu (Crna Gora) od 28. srpnja 1970. do 28. srpnja 1971. god. Od 1. rujna 1971. do 1. rujna 1976. god. pet je godina predavao hrvatski, češki i francuski jezik u Ekonomskoj školi u Daruvaru, nakon toga tri godine hrvatski i francuski u Graditeljskoj školi u Rijeci. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu magistrirao je 20. svibnja 1980. god. iz područja lingvistike obranivši temu Akcenatska tipologija imenica muškoga roda pred povjerenstvom koje su sačinjavali: akad. prof. dr. sc. Stjepan Babić (mentor), akad. prof. dr. sc. Milan Moguš i akad. prof. dr. sc. Vojmir Vinja. Na istom fakultetu doktorirao je 27. prosinca 1988. god. iz područja filologije obranivši temu Antroponimija zapadne Hercegovine pred povjerenstvom koje su sačinjavali akad. prof. dr. sc. Stjepan Babić, akad. prof. dr. sc. Milan Moguš i akad. prof. dr. sc. Petar Šimunović (mentor). Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci predavao je od 1979. god. Hrvatski standardni jezik, a povremeno i izborne kolegije: Kulturu govorenja, čitanja i pisanja, Češki jezik, Onomastiku, Slavensku poredbenu gramatiku, Sociolingvistiku, Arealnu lingvistiku i Ortoepiju. Do sada je objavio 21 knjigu: Josip Završnik (1991.), Hrvatski rječnik prezimena: obratni (1995.), Bosansko-hercegovačka ekonimija: imena naselja (1996.), Gajev preteča Josip Završnik i njegovo djelo (1997.), Prezimena zapadne Hercegovine (1998.), Bosansko-hercegovačka hrvatska prezimena 1 (1999., suautorstvo), Češko-hrvatski rječnik (2000.), Bosansko-hercegovačka hrvatska prezimena 2 (2000., suautorstvo), Jezikoslovne studije 1 (2001.), Humačka ploča (2001.), Bosansko-hercegovačka hrvatska prezimena 3 (2001., suautorstvo), Rječnik posuđenica iz turskoga jezika (2005.), Pomorski leksikograf Božo Babić (2007.), Srednjovjekovni jezični spomenici ljubuškoga kraja (2010.), Jezikoslovne studije 2 (2010.), Talijanizacija istarskih prezimena (2010.), Filološki portreti 1 (2010.), Filološki portreti 2 (2012.), Goranska prezimena (2013.), Ljubuški minulih stoljeća (2017.) i Bugarsko-hrvatski rječnik (2024.), te stotinjak članaka iz područja filologije. Šesnaest godina (od 1995. do 2011.) bio je glavni urednik časopisa Riječ (časopisa za slavensku filologiju) koji je pokrenuo u Rijeci u okviru Hrvatskoga filološkoga društva. Od 1. listopada 1996. pa do 30. rujna 2000. god. obavljao je dužnost prodekana za nastavu na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Od 1. listopada 2011. nije više u radnom odnosu. Od 18. lipnja 2016. god. redoviti je član HAZU BiH. Osim 21 objavljene knjige za tisak je pripremio još dva rječnika: jednotomni Slovačko-hrvatski i dvotomni Češko-hrvatski rječnik.
Artur Bagdasarov
